Budimir piše, Lagumdžija režira, Dodik se priviđa, Čović lektorira…

Čujem i kako hrvatski mediji poslušno čekaju ne bi li ih Čović prozvao medijem od istinske važnosti za hrvatski narod, a marketing službe od istinske važnosti reklamne kampanje

Piše: Berislav Jurič | bitno.ba

Čujem da je Bosna i Hercegovina usvojila Deklaraciju o slobodi medija. Vijest je to koju su tek blago provukli kroz retke mediji u zemlji. Isto tako, čujem da je Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH napisao ”udarni članak” u jednim dnevnim novinama.

Čujem i kako je novinarka Federalne televizije kroz suze morala čitati prilog koji su joj izdiktirali u uredništvu zabavnog programa. Informativnog nema.

Čujem i kako vijesti o boravku Milorada Dodika u Americi uopće nisu istinite i kako se uopće ne susreće s kim čitamo da se susreće. Ali ipak, tko će tome vjerovati. Možda ima tajnih susreta o kojima nikada nećemo čitati, a možda uopće nije u Americi.

Čujem i kako hrvatski mediji poslušno čekaju ne bi li ih Čović prozvao medijem od istinske važnosti za hrvatski narod, a marketing službe od istinske važnosti reklamne kampanje.

Tko će tome vjerovati? Mediji, svaki u svojem ćošku i svaki na jaslama u koje otpatke sipaju ”velike vođe”, pišu kako im drago. Zašto i nebi? Pa nemaju se koga sramiti. Veliki broj ljudi nema novca za kupovinu novina. Pametni ih odavno ne kupuju jer znaju da truju, prepadnuti bolestima ih ne dotiču jer prljaju ruke olovom i mržnjom, a nepismenime se ionako ništa ne pita, osim kad zaokružuju imena krojača sudbine.

Tko će i meni vjerovati ovo što pišem? Sve sam to čuo u zadimljenoj kafani, mjestu gdje svaki isfrustrirani novinar, koji u gaćama krije profesionalnost, ali sa zadnje strane i koji se kune u istinu s prednje, nađe svoj oltar i propovjeda.

Tamo, u zadimljenoj crkvi nebuloza i neiscrtanih karata rješenja najzajebanije zemlje na svijetu, čujem kako se kroji istina u BiH. Čuo sam i prije, ali nisam htio vjerovati. Sad vjerujem.

Predsjednik se kune u ”svima nama bolje”, Lagumdžija je napravio državu za uplakanog novinara, Dodik glumi Kinu u cenzuriranju samo što su mu mediji više g od nečeg drugog nego od Googlea, a Čović lektorira unatoč lošem hrvatskom jeziku.

BiH je u Deklaraciji o slobodi medija potpisala još jednu smrt…