Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je uskrsnu čestitku u ime Hrvatske biskupske konferencije. U njoj kardinal kaže:
Poštovani gledatelji i slušatelji u domovini i inozemstvu,
draga braćo i sestre!
1. U svetoj smo vazmenoj noći, u kojoj slavimo novost koja ne zastarijeva: Uskrsnuće Isusovo. Po Kristovu uskrsnuću događa se otajstvena preobrazba staroga svijeta – u kojem vlada beznađe – u novi svijet koji je sav uronjen u vrelo nepresušne nade. Zato naš vjernički narod rado slavi Uskrs, jer osjeća da bi bez te novosti koju je donio Isus ostao bez svojega uporišta. Bez Uskrsa utopili bismo se u besmislu življenja.
Slavimo Uskrs kako bismo iznova otkrili ono što je trajno urezano u čovjekovo srce: život na ovoj zemlji ima i smisao i svrhu, jer čovjekov je život uvijek hod prema Uskrsu, i onda kad se uspješno penje, ali i kad pritisnut brigama pada. Čovjek uvijek ide ususret Uskrslom Isusu, koji ga već čeka.
2. Događaj Isusova uskrsnuća donio je kozmičku novost čovjeku i svemu stvorenju. Uskrsnuće Isusovo je novi početak. Ono ima neizmjerno značenje za čovječanstvo. Da bismo bolje razumjeli veličinu Uskrsa, predlažem da ne tražimo obrazloženje uskrsnoga Slavlja samo u prošlosti, tradiciji, običajima, već u našoj sadašnjosti, pogleda usmjerena prema budućnosti.
Pretpostavljam da bi danas takav pristup u našoj Hrvatskoj, neki mogli smatrati presmionim, s obzirom na zapanjujuću prisutnost neizvjesnosti s kojom se susreće suvremeni hrvatski čovjek. Na pitanje: »Što će sa mnom biti sutra?«, bojim se da kod mnogih odgovor, nažalost, stiže ovijen strahom.
Hrvatskom odzvanjaju pitanja: Što o sutrašnjici mogu reći stariji kojima je egzistencija ugrožena, zdravstveno i materijalno; a što mladi koji sve teže nalaze posao na početku svog životnog osamostaljivanja? Što o sutrašnjici mogu reći nezaposleni, ljudi na rubu siromaštva, preopterećeni na poslu, poljoprivrednici, roditelji? Umjesto da se raduju budućnosti, mnogi sa zebnjom pitaju: Što će biti sutra?
3. Dragi prijatelji, sutra je Uskrs.
Ako je ikad pravo vrijeme za odgovor na pitanje o sutrašnjici, onda je to na Uskrs. Ponavljam: sutra slavimo događaj uskrsnuća Isusova, koji se već dogodio i koji se za nas trajno događa.
Pitam vas: Što se događa kad se u životu mijenja perspektivu i kad se, umjesto kulture smrti, za životno polazište uzme Uskrs? Dopustite i ovo pitanje: Što bi se dogodilo, kad bi odgovor na svaku čovjekovu zebnju, bila činjenica Uskrsa?
Ne bi li naši dani drukčije izgledali? Ne bi li se radost, o kojoj govori papa Franjo, množila u tolikoj mjeri da bi mogla svući turobni veo s prilika u kojima se nalazimo?
4. Braćo i sestre, ne treba u tumačenju Uskrsa, kao životnog polazišta, ići ni koraka dalje od onoga što su nam o Isusovu djelovanju ostavili evanđeoski zapisi. Isus je taj koji je svojim suvremenicima u brojnim prigodama, i onda kad su najviše strahovali, i kad su bili najviše zbunjeni, najavio da će uskrsnuti, pobijediti zlo, spasiti čovjeka. Isus je u potpunosti bio okrenut budućnosti. Učimo od Učitelja!
Nije li sav Isusov govor o kraljevstvu Božjem upravo govor o uskrsnuću? Čak ni njegovi učenici nisu to odmah razumjeli. To su razumjeli nakon otajstva muke, smrti i u susretu s događajem uskrsnuća. Kad je Isus u Govoru na gori izgovarao glasovite riječi: »Blago siromašnima duhom… blago ožalošćenima… blago gladnima i žednima pravednosti… blago krotkima… blago milosrdnima… blago čistima srcem… blago mirotvorcima… blago progonjenima zbog pravednosti…«, znao je da će se ta blaženstva steći u budućnosti, upravo po uskrsnuću. I kada je za svoje tijelo rekao da je hram koji će biti razvaljen, a da će ga on treći dan podići – i to je bilo uskrsno obećanje.
Predivnoga li Kristova uskrsnoga poučka!
5. Dragi prijatelji, i čovjeku našega vremena Bog po Uskrsu daje šansu izići iz zamke koju mu je zlo smjestilo. A ta zamka očituje se u tome da se mnogi ljudi uopće boje razmišljati o budućnosti, ili još gore, mnogi strahuju da će sutra biti gore nego danas. Taj strah kao da sve više paralizira hrvatskoga čovjeka, pa i našu domovinu. Mnogi se osjećaju kao u noćnoj mori, kao kad se tijelo pred naletom opasnosti od straha ne može pomaknuti. Prozirne li zamke!
Uskrs je, međutim, najveći kršćanski blagdan i po tome što čovjeku, koji u njega vjeruje, razbija okove straha. Doslovno u čovjeku razbuktava čežnju, otvara spasonosni koridor, razgoni tminu da bi zasjalo svjetlo nade kojim započinje bolje sutra.
Braćo i sestre, ne, nisu to prazne riječi, kao što ni Uskrs nije neostvareno obećanje Isusovo. Ne bojmo se stoga budućnosti, dokle god vjerujemo u Kristovo uskrsnuće.
Ta vjera, dragi prijatelji, ta sigurna uskrsna nada, najbolje je sredstvo koje preobražava našu, često sumornu, osobnu, obiteljsku i domovinsku zbilju. Uskrsna vjera otvara srce Božjoj milosti koja čovjeka oslobađa od straha i pesimizma. Ako prihvatimo Uskrs kao polazište, naše će odredište postati bolji život, i to odmah, već sada.
S tim pozivom, s tom vjerom i s tom nadom svim kršćanima i svim ljudima dobre volje želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
Isus je uskrsnuo i sve ljude pozvao na novi život.
Svima sretan Uskrs!
