Hrvatski helsinški odbor priopćenjem se očitovao o polemici između hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i povjesničara Ive Banca, inače istaknutog člana i donedavniog predsjednik HHO-a.
U priopćenju, , koje potpisuje predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak, a koje je objavio sarajevski dnevnik “Oslobođenje”, stoji:
“Mediji javljaju da je tužiteljstvo Ad hoc tribunala za bivšu Jugoslaviju u Haagu zatražilo 240 godina zatvora za ‘hercegovačku šestorku’ kao najodgovornijih za sudjelovanje Hrvatske u ratu u BiH kroz tvorevinu nazvanu Herceg-Bosna. Ukoliko Sud prihvati zahtjeve tužiteljstva, bit će to samo još jedna osuda one politike koja je u posljednjem ratu dovela do masovnih kršenja ljudskih prava i ratnih zločina.
Temeljem takvih politika nastala je i Republika Srpska unutar BiH – poseban entitet uspostavljen genocidom i ratnim zločinima. To potvrđuju i presude Međunarodnog suda pravde u Haagu kao i Ad hoc tribunala za bivšu Jugoslaviju, poglavito u slučaju Srebrenice. Držimo da bi uspostavljanje trećeg teritorijalnog integriteta unutar BiH objektivno služilo daljnjoj legalizaciji i legitimaciji Republike Srpske, umjesto njenog ukidanja kao tvorbe nastale na masovnim kršenjima ljudskih prava, etničkom čišćenju i ratnim zločinima.
HHO je posebno osjetljiv na sve znakove koji ukazuju na nastavak politike podjele Bosne i Hercegovine, budući je Odbor u cjelini, a neki njegovi članovi posebno, bio vrlo aktivan u pokušajima suzbijanja zala i rata. Posebno se u toj aktivnosti isticao prof. dr. sci. Ivo Banac, istaknuti član i donedavni predsjednik Odbora, koji je za tu i takvu aktivnost 2004. godine proglašen počasnim građaninom Sarajeva.
Stoga smo začuđeni, no ne i iznenađeni, izjavama aktualnog predsjednika Republike Ive Josipovića, u sarajevskom listu Oslobođenje od 11. 1. 2011. Josipović je začuđujuće ružnom retorikom optužio Banca za ‘eklatantno miješanje u unutarnje poslove susjedne države’, tvrdeći da je Bančevo protivljenje njegovim razgovorima sa Dodikom i Tadićem zapravo ‘etiketiranje koje se može shvatiti kao poziv na nove ratne sukobe’. Nadalje, Josipović kaže: ‘Srećom, Banac je valjda i zbog takvog načina razmišljanja, propao u politici, pa je to što govori uglavnom irelevantno’.
Navodeći i da ‘dr. Ivo Banac u političkom smislu ne predstavlja nikoga u Hrvatskoj, (pa) ne znam u kojem je svojstvu iznosio svoje stavove i zaključke, pretpostavljam kao građanin’. Nadalje, Josipović izjavljuje da Bančevi stavovi ne predstavljaju mišljenje ‘dijela hrvatskih intelektualaca’ nego da se njegov zaključak o Josipovićevom ‘regionalnom angažmanu’ s Tadićem „kao, na određen način nastavak politike Karađorđeva’ svodi samo na jedno slovo – Ivu Banca.
Odgovor je to Josipovića na interview člana HHO-a Ive Banca u Oslobođenju dan ranije, u kojem je Banac upozorio da su zajedničke aktivnosti Josipovića i Tadića ‘na neki način ponavljanje modela, kao u dogovorima Cvetković – Maček i Milošević – Tuđman. Naravno, nikad ništa nije isto’. Banac je osim toga ukazao, u odgovoru na Josipovićev interview, da se Josipović zalaže za stvaranje trećeg teritorijalnog entiteta u BiH.
Jednako tako Banac je rekao da i ‘Vesna Pusić već neko vrijeme eksperimentira s vanjskom politikom’ aludirajući na njene nedavne izjave vezane za stvaranje hrvatskog entiteta u BiH. Za Tadića je rekao da je ‘još u velikosrpskoj brazdi’, a za Josipovića da on ‘naravno, nije Tuđman. On uopće nije čovjek politike. On je demokratski maneken’.
Odbor nema običaj odgovarati na napade i kritike te klevete kako samog Odbora, tako i pojedinih njegovih članova. No narav ove rasprave ukazuje na potrebu očitovanja Odbora, budući je ona posebno važna sa stajališta ljudskih prava.
Josipovićeva retorika ukazuje da on ne samo što nastavlja s Tuđmanovom retorikom nego nastavlja i s njegovom modificiranom politikom. Upravo je ta i takva politika doprinijela razbuktavanju rata na prostoru BiH. Takav Josipovićev javni diskurs govori ne samo o njegovom nerazumijevanju ideje civilnog društva nego i uloge nevladinih organizacija u pluralnoj demokraciji općenito. Banac nije ‘izgubio u politici’, već se nekandidiranjem za zastupnika u Hrvatskom saboru iz nje povukao, kako bi se posvetio vođenju HHO-a, kao njegov predsjednik.
Uz to svaki pojedinac u društvu i javnom životu nešto znači, bez obzira na položaj u političkoj nomenklaturi. Pogotovo ako se radi o svjetski poznatom historičaru i povjesničaru, jednom od vodećih balkanologa i stručnjaka za modernu povijest, uvaženom intelektualcu, ne samo u regiji nego i u svijetu, do čijeg se mišljenja drži.
Odbor podržava stajališta Ive Banca iznesena u interviewu za Oslobođenje, kao i u odgovoru nakon interviewa predsjednika Josipovića. Najnoviji događaji ukazuju da je u odnosu prema BiH, kako Hrvatske, tako i Srbije, na sceni politika kojom se vodi rat drugim sredstvima na liniji pokušaja daljnjeg dijeljenja Bosne i Hercegovine, u povijesnom kontinuitetu, ali u obliku prilagođenom današnjim uvjetima.
Bit prijepora između Josipovića i Banca, ali i HHO-a i Josipovića, rasprava je o ‘trećem entitetu’ i miješanju hrvatske politike u unutarnje stvari BiH, a vezano uz uspostavu nove Vlade nakon parlamentarnih izbora u BiH. Teritorijalno formiranje trećeg entiteta u kojem bi živjela samo manjina Hrvata od onih koji su preostali u BiH, značilo bi žrtvovanje preostalih Hrvata koji ne bi živjeli u novom entitetu BiH, jednako kao što bi to bio i gubitak elementarnih ljudskih i građanskih prava svih 300.000 Hrvata koji su u sklopu planiranog etničkog čišćenja protjerani i raseljeni iz BiH.
HHO ponovo naglašava nedopustivost miješanja Srbije i Hrvatske u unutarnje stvari suverene države BiH na bilo koji način. Bilo podrškom pojedinim političkim opcijama, pojedincima ili strankama, bilo promjenom teritorijalne karte BiH, bez suglasnosti i dogovora samih građana i političkih subjekata Bosne i Hercegovine kao cjeline.”
