Časnu sestru Janju Martinu Katović (47) nezavisni bosanskohercegovački mediji ovjenčali su titulom “simbola borbe za ljudska prava” u toj zemlji zbog diskriminacije kojoj je izložena. Premda su joj dvije sudske instancije dale za pravo, lokalna vlast je ne želi potvrditi za ravnateljicu dječjeg vrtića u Glamoču – zbog odore!
Premda je uobičajeno da se katoličke redovnice po cijelom svijetu bave odgojem predškolske i školske djece, vode sirotišta i rade u bolnicama, u zemlji Bosni to više ne prolazi!
Usprkos činjenici da je ova redovnica – pripadnica Družbe klanjateljica Krvi Kristove sa središtem u Zagrebu – visokoobrazovana s potrebnom diplomom i svim uvjetima za to mjesto, a podržavaju je roditelji i kolegice, te je jedina bila prijavljena na natječaj, Općinsko vijeće Glamoča, mjesta s većinskim srpskim stanovništvom u kojem većinu ima Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata, već je šest godina ne žele potvrditi za ravnateljicu, premda je na toj dužnosti već bila od 2004. do 2008. godine.
Ne postoji niti jedna zakonska zapreka da redovnica u BiH upravlja ili radi u vrtićkoj ustanovi, pa se časna Katović žalila Općinskom sudu u Livnu koji je presudio u njezinu korist, a 2013. godine je i livanjski Županijski sud potvrdio takvu odluku te zaključio da je žrtva diskriminacije.
Ipak u srpnju prošle godine Vrhovni sud donio je presudu kojom se uvažava revizija Općine Glamoč i preinačavaju presude Općinskog i Županijskog suda u Livnu, pa je odbijena tužba Janje Martine Katović, a u obrazloženju presude se navodi da nema dokaza kako je tužiteljica žrtva diskriminacije zbog toga što je redovnica. Tu nije kraj jer se časna, rodom iz Uskoplja u središnoj Bosni, zainatila želeći dokazati kako je u pravu pa je postupak sada na Ustavnom sudu BiH.
– Ići ćemo i do Strasbourga ako treba. Dva puta sam izabrana na legalnom natječaju i nema nikakve zapreke da nastavim raditi na mjestu ravnateljice. Glamoč, u koji su sestre naše Družbe stigle nakon što smo u ratu protjerane iz Banje Luke, nacionalno je mješovita sredina, pa je kod mog prvog izbora 2004. godine provedena anketa među roditeljima i redom su podržali takvu odluku.
Naime, svi znaju da nastojim raditi s razumijevanjem i poštovanjem prema svakom narodu koji živi u Bosni, a kad su djeca u pitanju inzistiram da ih se odgaja u miroljubivosti i toleranciji. Pa ima li boljeg dokaza: dvoje djece pravoslavnog popa kod mene su u vrtiću – navodi časna sestra Janja Martina, koja razlog svog nepotvrđivanja vidi u svome protivljenju namjerama lokalnih vlasti da se vrtićka djeca podijele po nacionalnim skupinama; na Srbe, Bošnjake i Hrvate.
– Apsolutno sam protiv toga! Djecu moramo lišiti politike i nacionalnih podjela koje su dovele do krvoprolića u Bosni. Možete li zamisliti kako bi katastrofalne bile posljedice takvog odgoja?! Djeca bi od najranije dobi bila podložna dijeljenju “po krvi i vjeri”. Općinske vlasti su iznijele takav prijedlog usmenim putem, a kad sam zatražila da mi to daju crno na bijelo, odbili su jer bi izazvali skandal i narušili krhku toleranciju koja je još uvijek žrtva ratnih događaja – smatra sestra Katović, dodavši kako nije čula da u BiH ima sličnih slučajeva diskriminacije prema redovnicama, međutim, one nisu na rukovodećim položajima, pa pretpostavlja kako je kod nje upravo to problem.
Djeca i mržnja
– Još nikad u ovih petnaest godina nisam čula od roditelja da im smeta moja redovnička odora. Dapače, sviđa im se što nastojim biti svojevrsna tampon zona, posvećujem se dobru djece bez obzira na pripadnost naciji i vjeri – uvjerena je časna, koja je u Glamoč došla iz Zagreba:
– Ćaća mi je govorio: ‘Sinko, jesi li normalna, pa svatko pametan iz Bosne bježi u Zagreb, a ti se vraćaš!?’ A meni je upravo inzistiranje na čovjeku, na podizanju ljudskog dostojanstva bio izazov u takvoj sredini koju je politika zarazila međunacionalnom netrpeljivošću.
Vjerujte da je običnim ljudima dosta toga, oni konačno žele normalan i miran život, sredinu bez mržnje u kojoj će podizati djecu.
I sad, ako se netko postavi kao protivnik podjela koje hrane netrpeljivost, onda će se naći bilo kakav razlog da ga se onemogući, pa i u odjeći koju nosi – zaključuje č.s. Janja Martina i ostaje pri svojoj odluci:
– Dok sam ja tu nema šanse da ova djeca uče mrziti nekog zbog bilo kakve različitosti. Uvjerena sam da će takav stav pobijediti na kraju priče!
Zamjena joj pobjegla
Pored problema koje ima s lokalnim vlastima č. s. Katović brine se i o financijskom opstanku vrtića, budući da im općina od 2003. godine ne daje plaće, pa se plaću po plaću namiruju putem sudskih tužbi koje podnose!
– Sudskim putem tetama i zaposlenicama naložena je isplata 25 plaća, a još za 16 plaća se vodi proces. Je li vam jasno koliko godina te plemenite gospođe rade bez primanja, a žive od toplog obroka koji iznosi oko 800 kuna mjesečno! Za mene je još i lako, moja Družba će se pobrinuti za me, ali strašno je u kakvoj neimaštini te djelatnice koje rade svaki dan odgajaju svoju djecu.
Općina je iz Banje Luke pozvala jednu gospođu s potrebnim kvalifikacijama, kako bi mene makli iz igre, ali kad je došla i vidjela o kakvim financijskim uvjetima se radi, zahvalila se i vratila kući – ispričala nam je č. s. Janja Martina.
Izvor: Slobodna Dalmacija
