Osječko Županijsko državno odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu novinarke Karoline Vidović Krišto i povjesničara Josipa Jurčevića protiv predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića za ratni zločin protiv ratnih ranjenika i bolesnika te civilnog stanovništva, navodeći kako nije potvrđena sumnja da je Stanimirović počinio zločine za koje se tom prijavom tereti.
“Analizom prikupljenih podataka i dokaza nije potvrđena osnovana sumnja da je osumnjičenik počinio navedena kaznena djela, niti bilo koja druga kaznena djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti te je stoga kaznena prijava protiv njega odbačena”, izvijestilo je u četvrtak osječki ŽDO, prenosi HIna.
Vidović Krišto i Jurčević kaznenom su prijavom Stanimirovića teretili da je 2. svibnja 1991. u Borovu Selu aktivno sudjelovao u mučenju i ubijanju 12 hrvatskih policajaca, ranjenih u oružanom sukobu sa srpskim pobunjenicima, kao i da je u listopadu 1991. u Tovarniku sudjelovao u odvođenju ranjenog hrvatskog vojnika, nakon čega je ubijen.
Sumnjičili su ga i da je 20. studenoga 1991. u vukovarskoj bolnici, nakon pada grada, sudjelovao u odvođenju ranjenika iz bolnice te da je 18. listopada 1991. u Lovasu sudjelovao u odvođenju mještana u minsko polje kako bi ga očistili od mina, nakon čega su pripadnici srpske paravojske u njih pucali i ubili 21, a ranili 14 osoba.
Osječko tužiteljstvo navodi kako je tijekom provođenja izvida ispitan Stanimirović te veći broj svjedoka očevidaca inkriminiranih događaja, obavljen je uvid u spise kaznenih predmeta vođenih protiv počinitelja ovih događaja, pribavljena je dokumentacija od Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu te od srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine.
Inače, Karolina Vidović Krišto i Josip Jurčević kaznenu prijavu protiv Stanimirovića osječkom Županijskom državnom odvjetništvu podnijeli su u srpnju 2013. godine, navodeći kako priloženi opis i mjesta počinjenja zločina te imena relevantnih svjedoka govore kako je riječ o osnovanim sumnjama da se radi o najtežim povredama humanitarnog prava, odnosno ratnim zločinima.
Njih dvoje su tada, na konferenciji za novinare u Vukovaru, isticali kako je prema neslužbenim podacima abolirano oko 5000 ratnih zločina počinjenih u agresiji na Hrvatsku, iako ratni zločin nigdje na svijetu ne podliježe oprostu.
Stanimirović i ranije odbacivao optužbe za ratne zločine i nazivao ih medijskom hajkom
Predsjednika SDSS-a u nekoliko su navrata za ratne zločine na području Vukovara i Tovarnika sumnjičili i pojedini ratni stradalnici i udruge iz Domovinskog rata, te je protiv njega podneseno nekoliko kaznenih prijava, što je Stanimirović u izjavama za medije nazivao medijskom hajkom protiv njega.
“Ni sam više ne znam koliko je bilo kaznenih prijava protiv mene. Mislim sedam ili osam. Dva puta sam saslušavan kao svjedok, a tri puta sam se dragovoljno javio u DORH i po svim iskazima sam oslobođen sumnji, što je DORH i objavio”, komentirao je Stanimirović tada Hini kaznenu prijavu koju su protiv njega podnijeli Vidović Krišto i Jurčević.
Osječko Županijsko državno odvjetništvo i u to je vrijeme, odgovarajući na prozivke Ruže Tomašić, tadašnje čelnice HSP-a dr. Ante Starčević da ne postupa po kaznenim prijavama protiv Stanimirovića, tvrdilo kako na temelju utvrđenih činjenica i prikupljenih podataka te posebno ranije ispitanih svjedoka u predmetima ratnih zločina, nije utvrđeno postojanje osnove za sumnju o njegovoj kaznenoj odgovornosti.
