Povodom napisa pojedinih portala da su “Crnogorci izigrali Hrvate u zaštiti najstarije pomorske institucije na svijetu“, Slobodna Dalmacija objavila je razgovor s dr. Vandom Babić, redovitom profesoricom na Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveučilište u Zadru.
U posljednje vrijeme dosta se govorilo o tomu, ali da papir i portali svašta trpe pa se o mnogočemu može štošta pročitati, što pak ne znači da je točno, izjavila je dr. Vandom Babić.
“Crna Gora će ići u nominaciju Bokeljske mornarice na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine, ali s nominacijskim dosjeom u kojem se decidirano iznosi kako je Bokeljska mornarica dominantno hrvatska kulturna baština. Aktivnim zalaganjem HGI-e i predstavnika hrvatskih udruga u Crnoj Gori prvi put nakon 1209 godina konačno i s pravom upisano je hrvatsko ime uz najstariju mornaricu na svijetu, Bokeljsku koja je nedvojbeno stup hrvatskog koda Hrvata Boke, ali i svih onih koje je doživljavaju svojom. Ovakva nominacija štiti prava i ime autohtonog hrvatskog puka Crne Gore”, kaže Babić te dodaje kako dokument koliko znamo sadrži još neke važne činjenice no najbolje je o tome govoriti kada ga budemo imali u rukama.
“Ostaje pitanje zašto je dvije prijateljske države nisu zajedno nominirale no na to pitanje ja ne mogu odgovoriti. Osobno, sigurna sa da bi zajednička nominacija bila na ponos kako naša dva naroda tako i još jača poveznica dviju prijateljskih država. Ovakvi tekstovi na pojedinim portalima u Hrvatskoj i BiH koji se poput virusa šire najveći štetu čine upravo vlastitom narodu koji je ostao na svom kućnom pragu. A upravo oni, odnosno njihovi predstavnici svojom upornošću ustrajali su u zahtjevu da se u opisu Bokeljske mornarice unese kako je ona dominantna hrvatska kulturna baština, što znači da ju je Hrvat Boke iznjedrio od samog njezinog nastanka do danas i uvezao u svoju osobnu iskaznicu i nitko je više ne može kao takvu sporiti”, decidirana je Babić ističući činjenicu kako je Crna Gora od svoje samostalnosti 2006. uvijek imala poseban senzibilitet prema autohtonom Hrvatu Boke, poseban odnos i poštovanje prema hrvatskoj baštini koja je briljant sveukupne kulture Crne Gore, no unatoč tomu našao se netko tko nas je pokušao prešutjeti što me, s obzirom da poznajem stanje i odnose nije iznenadilo.
Babić naglašava kako je nije iznenadio niti pokušaj rušenja dobrih odnosa dvaju naroda i dviju država preko ovog važnog pitanja jer s obje strane nađu se oni koji zbog vlastitih interesa prostituiraju ama baš sve što im koristi.
“Ovoga puta to se željelo učiniti preko časne Bokeljske mornarice koja u više od 1200 godina postojanja itekako nosi pečat kulture Hrvata Boke. Nije teško zaključiti komu smeta državotvorna, moderna crnogorska država i tko će uvijek tražiti načina srušiti sve što Hrvatima daje na njihovoj posebnosti, a Crnogorcima na njihovoj samosvojnosti. Kada je velika i vrijedna hrvatska baština Boke u pitanju i Hrvat, Bokelj, uvijek stvari treba promatrati na dobro Hrvatima Boke i državi Crnoj Gori, jer jedno uvjetuje drugo. S druge stran,e mi u Hrvatskoj imamo Hrvatsku bratovštinu Bokeljska mornarica 809 unutar koje je iseljeni Bokelj u matičnu domovinu donio svoje hrvatske običaje, odijelo i riječ. Time je krug zatvoren”, ističe Babić, naglašavajući činjenicu kako je Bokeljska mornarica dominantno hrvatska baština i sad to konačno imamo i zapisano ne samo u kulturnom pamćenju našeg čovjeka već i na službenom aktu.
“No, s ove strane granice, unutar matične domovine treba osvijestiti vrijednost i važnost hrvatske kulture u Boki kako bismo znali što, kada i zašto treba nominirati, zaštititi i obilježiti Kada ovo govorim mislim na sve, od političkih, akademskih, kulturnih krugova do običnog hrvatskog čovjeka koji bi sigurna sam volio znati što sve to Boka čuva u svojim njedrima, a na čast i ponos je hrvatskom imenu i kulturi. Prema tom blagu treba se odnositi s pijetetom a ne je koristiti u određenim društveno političkim igrama”, smatra Babić, ističući kako ne dopušta prostituiranje vlastitom kulturnom baštinom na bilo koji način i na bilo kojoj razini.
“Ljubav prema svom Zaljevu, narodu i kulturi, poštivanje drugog i drugačijeg osnovni su postulati kojih se treba držati kada govorimo o bilo čemu, a posebno o nečemu tako lijepo i vrijednom kao što je Boka, a malo znanom dok se ne ode i ne vidi. Ništa nema ljepšeg od radosti Bokelja kada vidi da ga se prepoznaje i poštuje. Isto vrijedi i za naša druga autohtona područja. Da, Uskrs u Boki, ali Cvjetnica u sarajevskoj Katedrali, Veliki tjedan u Hercegovini, Veliki petak u Vitezu…”, rekla je dr. Vanda Babić. (HMS)
