Ljetnikovac Werner, ladanjski posjed na Tuškancu 36, uvršten je među zaštićena kulturna dobra. Fotografija i osnovni podaci o ovoj građevini mogu se pronaći u online Galeriji nepokretnih kulturnih dobara grada Zagreba.
Tamo stoji ovaj tekst: “Ladanjski posjed na Tuškancu 36 bio je od 1820. u vlasništvu trgovca Valentina Wernera. Slijedeći vlasnik Nikola Koller 1868. gradi novu kuću bliže cesti. Edmund Kolmar 1889. dograđuje ljetnikovac i gradi staju prema projektu Lea Hönigsberga. Objekt je adaptiran i prigrađen s dvorišne strane 1929. za vlasnika dr. Milana Marića, kolekcionara i trgovca umjetninama. Ljetnikovac ima graditeljsku i kulturno-povijesnu vrijednost i prezentira kontinuitet izgradnje na nekadašnjem ladanjskom posjedu.”
No, ljetnikovac Werner ima važnu ulogu i u najnovijoj hrvatskoj povijesti, o čemu se u ovoj crtici ništa ne kaže.
U njemu je, naime, formirana Hrvatska vojska i osnovan Glavni stožer Hrvatske vojske. U to vrijeme ljetnikovac je bio u sastavu vojarne Tuškanac. Nakon završetka rata ljetnikovac je bio reprezentativni objekt Hrvatske vojske i Ministarstva obrane, u njemu su ugošćavana visoka strana izaslanstva.
Nesumnjivo, riječ je o građevini iznimne kulturne i povijesne vrijednosti. No, unatoč tome, država nije uspjela skucati 2,5 milijuna eura i isplatiti nasljednike vlasnika od kojih je ljetnikovac oduzet u sklopu nacionalizacije, piše Jutarnji list.
Nasljednici su, naime, kao što je i logično, zatražili povrat nacionalizirane imovine, a kada je njihov zahtjev riješen pokazali su spremnost prodati ljetnikovac državi.
Država je, međutim, pokušala stvar riješiti na drugi način – zamjenom za druge nekretnine koje ima u vlasništvu, na što su nasljednici pristali, ali su pokušaji dogovora na kraju propali.
