Nadareni hrvatski redatelj Oliver Frljić i bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović, bivši kantonalni ministar kulture u Bosni i Hercegovini, započeli su ovoga tjedna žestoku, burnu, pa i nesvakidašnju prljavu kazališno-političku svađu, punu navodnih prijetnji, vrijeđanja i objeda, a čime se detaljno bave neki sarajevski mediji.
U recentnom slučaju poznatog glumca i zaštitnog lica jedne reklamne teleoperaterske kampanje zasmetalo je što se Frljić u predstavi “Pismo iz 1920.”, nadahnutoj epistolom Ive Andrića, premijerno izvedenoj u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica proteklog petka , na otvorenju 51. izdanja međunarodnog kazališnog festivala MESS koristio dijelovima njegove ratne monodrame “Godine prevare”.
Naime, u svoju prvu bosanskohercegovačku režiju Frljić je uključio tonski zapis iz spomenuta djela u kojem Hadžihafizbegović zaključno zaziva: “Zakuni se, narode moj, krvlju rahmetli Hajre Mešića i sakatom djecom bosanskom, da halaliti više nikada nećeš. Ko halali, dabogda ga rođena djeca proklela…”.
Ta njegova odluka, kako prenosi “Dnevni avaz”, toliko je razljutila i razgnjevila Hadžihafizbegovića da je prošle nedjelje nazvao Frljića, o čemu redatelj kaže: “Zahtijevao je da monodramu i bilo kakvo spominjanje njega u predstavi izbacim, iako predstavu nije pogledao. Odgovorio sam mu da to ne dolazi u obzir, jer je riječ o tipu projekta i teatra u kojem govorimo, među ostalim, i o živim, realnim osobama u kontekstu njihova javnog djelovanja.”
Hadžihafizbegović je, po Frljićevim riječima, prijetio da će upasti na sarajevsku premijeru predstave “Pismo iz 1920.” kojom će u nedjelju, 9. listopada, biti zatvoren MESS. “Bosanac sam i jako sam ponosan na to. Ova vrsta prljavštine s njegove strane je nevjerojatna”, zaključio je Frljić.
Težak telefonski susret redatelja i glumca zakomplicirao se i dalje zakuhao otvorenim pismom Olivera Frljića odaslanom svim medijima. Razlog zašto se redatelj odlučio na taj čin je, po njegovim riječima, izgovorena prijetnja koju mu je uputio Hadžihafizbegović: “Rekao mi je da se zbog mene ne osjeća dobro i zaprijetio da će on sada morati napraviti neke stvari da se i ja ne osjećam dobro.”
Rečeno je Frljića zgranulo, kao i Hadžihafizbegovićeve insinuacije da iza njegove umjetničke odluke netko stoji. “Postavio je pitanje tko još uz mene stoji iza ovoga, aludirajući da iza ovakvog nečega ne mogu stajati samo umjetnički razlozi, nego se vjerojatno mora naći i netko od njegovih političkih oponenata. Odgovorio sam da sam isključivi autor projekta ja i da je izbor dokumentarne građe, također, isključivo moj”, stoji u otvorenom pismu.
Inače, u rečenom pismu se vrlo potanko objašnjava zašto se redatelj, poznat po kazališnom političkom aktivizmu, koje nerijetko znači i izazivanje konflikta i diranje bolnih rana stvarnosti, uopće odlučio koristiti spornom monodramom.
“Radeći ‘Pismo iz 1920.’ kao autorski projekt za polazište, nisam uzeo nikakav dramski tekst, nego je predstava nastajala kroz istraživanje različite dokumentarne građe. U jednom trenutku otkrio sam i spomenutu monodramu. Nastala tijekom rata, ona je s ove vremenske distance sjajan dokument jednog vremena u kojem ratnohuškačka retorika eksploatira patnju i negativne sentimente napaćenoga bosanskog naroda.
Monodrama je u predstavi dovedena u kontekst današnjeg društvenog realiteta Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu glumci postavljaju pitanje na kojim temeljima počiva današnji suživot njezinih triju konstitutivnih naroda, je li se proces pomirenja doista dogodio, je li uopće moguć i pod kojim uvjetima.
Na istom mjestu glumci postavljaju i pitanje je li, nakon ostrašćenog Hadžihafizbegovićeva govora i kletve koju baca na one koji bi nakon svega što se u Bosni dogodilo možda mogli oprostiti, njegov trenutni angažman na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, s posebnim naglaskom na Beograd, moguće promatrati kao iskrenu gestu praštanja i pomirenja.”
Frljić je pismo zaključio: “Nekadašnji pripadnik HVO-a i Armije BiH, slavljenik na čijem rođendanu se okupilo tristo uzvanika iz cijele bivše Jugoslavije, bivši član Stranke reformskih snaga i aktualni član Stranke demokratske akcije, ima još jedno lice. To je lice koje neodređenom prijetnjom pokušava napraviti pritisak i umjetničku cenzuru.”
Podsjetimo, sličan pritisak se već dogodio u slučaju Frljićeve predstave “Bakhe”, koju je iz političkih razloga želio maknuti tadašnji ravnatelj Splitskog ljeta Milan Štrljić, isprva zabranivši premijerno izvođenje te predstave, do čega ipak na kraju nije došlo. No, na kraju, zbog miniranja u splitskome HNK predstava na žalost nije imala dug kazališni život.
Emir Hadžihafizbegović, koji je na snimanju filma izvan Bosne i Hercegovine, komentirao je Frljićevo otvoreno pismo za dnevni list “Oslobođenje” kao skup laži opisujući ga kao nenormalnog frajera.
Kazao je da s obzirom na to da nije u Sarajevu ovoga tjedna, neće ni u kom slučaju upadati na premijeru predstave. Osvrćući se na njihov razgovor, istaknuo je:
“Vrlo sam civilizirano pitao gospodina koji je razlog da me tematizira u predstavi. Zašto moj obračun sa zločincima nad nedužnim ljudima u obliku teksta nastalog prije 20 godina tretira kao ostrašćen, i kakve to ima veze s mojim radom u regiji i pozivima za snimanje širom bivše Jugoslavije? Na to je Frljić počeo psovati. Bio je u stanju koje nije uobičajeno – ne znam je li on narkoman ili je bio pijan.”
Hadžihafizbegović je još dodao “da mu Frljić kazao da ga ne zanima ničije mišljenje osim njegova vlastitog, te da mu je psovao i balijsku majku. Ja sam mu na to sve rekao da naš susret neće biti ugodan”, objasnio je svoj dio istine.
Za “Dnevni avaz” je Hadžihafizbegović Frljića okarakterizirao kao lašca i redatelja koji svoje loše predstave reklamira tako što traži konflikt: “Rekao mi je da on kao autor ima pravo mrziti pravoslavlje, islam i katoličanstvo, kao i Dodika, Izetbegovića i Reisa, i rekao mi je da je Bosna historijska greška.”
Očito je da se ova nimalo bezazlena svađa između dvojice kazališnih umjetnika, u kojoj lako padaju teške riječi, neće tako skoro imati epilog.
Izvor: Vjesnik.hr
