Od 1988. godine, kad je zatvoren, do danas, zloglasni zatvor bivše Jugoslavije na Golom otoku pretvoren je u gomilu po život opasnog smeća. Od nekoć zastrašujućeg zatvorskog kompleksa za “narodne neprijatelje” ostali su urušeni krovovi, izbijena vrata, razbijeni prozorski okviri, napukli zidovi…
Naime, kako piše riječki Novi list, budući da su 1992. godine tadašnja općina Rab, HTP Imperijal i GP Jedinstvo odustali od upravljanja Golim otokom, zatvorski kompleks prepušten je neometanoj i neumitnoj devastaciji koja je odmah i započela.
Premda je dosad bilo nekoliko pokušaja da se uništavanje zaustavi, a žrtve brutalnosti kažnjavanja dobiju svoj pijetet, u proteklih gotovo 25 godina na Golom otoku otkriven je samo jedan spomenik. Istinu govoreći, riječ je, zapravo, o nevelikoj kamenoj ploči za sve žrtve komunističkog režima, otkrivenoj u kolovozu prošle godine. Brojni zahtjevi udruge bivših zatvorenika Ante Zemljar i apeli današnje općine Lopar upućeni nadležnoj instituciji, Agenciji za upravljanje državnom imovinom (u čijem upravnom vijeću sjedi i ministar turizma Veljko Ostojić), očito još uvijek nisu pali na plodno tlo.
Do konca mjeseca općina Lopar uputit će Agenciji za upravljanje državnom imovinom apel da lokalnoj samoupravi ponovo prepusti upravljanje otokom, najavljuje načelnik općine Lopar Alen Andreškić.
Po njegovim riječima, “općina, i to žurno, na Golom otoku želi podići dostojanstveno spomen-područje”. “U tom kontekstu želimo osnovati ustanovu koja bi se bavilaprikupljanjem arhivske građe. Također, u planu imamo obnoviti paviljon u Veloj dragi gdje su zatvorenici boravili u prvim godinama zatvora od 1949. do 1956. Drugi korak općine Lopar išao bi u smjeru zaštite tri najočuvanije zgrade na otoku. K tomu, poboljšali bismo uvjete priveza u dvije otočne luke”, izjavio je Andreškić za Novi list.
No, općina Lopar, kako je rekao, ima i brojne turističke planove. “Osim izletničkog, pokušali bismo organizirati i boravišni turizam”, rekao je načelnik općine.
“Goli otok ima veliki potencijal za razvoj, nazovimo ga tako, alternativnog, neuobičajenog turizma, ali nipošto masovnog karaktera. Dakle, da zainteresiranim turistima omogućimo smještaj u obnovljenom zatvorskom kompleksu, što bi bila jedinstvena ponuda. Također, ne bismo zapostavili niti pašarenje koje je na otoku prisutno stoljećima. Tako bismo stvorili još jednu golootočnu prepoznatljivost – janjetinu”, rekao je Andreškić.
Općinski načelnik ima jednako velike planove i za otok Sveti Grgur na kojem je od 1948. do 1988. godine bio kazneno-popravni dom za žene. Prema viziji Alena Andreškića na Sv. Grguru bi se s privatnim investitorima gradio safari park prilagođen mediteranskom podneblju. Osim toga, na Grguru bi se nudio i kraći boravišni turizam.
Kao dobar primjer prenamjene nacionalne traume u dobar posao, može poslužiti i Muzej terora (Teror Haza) na jednoj od najljepših avenija u Budimpešti, piše Novi list. Muzej terora posvećen je svima onima koji su stradali, mučeni i ubijani za komunističkog i nacističkog režima u Mađarskoj. Neorenesansna palača, koja je nekada bila sjedište tajnih policija i mjesto smaknuća i mučenja zatvorenika, pretvorena je u moderan muzej, kao podsjetnik na krvava vremena kroz koja je prošao i mađarski narod. Opiranja otvaranju muzeju u Mađarskoj su bila velika.
