Kevin Curtis, bivši britanski detektiv koji je od 1995. istraživao ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji za Haški tribunal. Između ostalog, istraživao je i masakr na Ovčari te bio među onima koji su uhitili Slavka Dokmanovića, koji je bio gradonačelnik Vukovara u vrijeme okupacije.
Dokmanović, kojeg su svjedoci prepoznali na farmi u vrijeme pogubljenja, nakon rata je pobjegao u Sombor.
“Bio je poznat u Vukovaru i okolici. Volio je nogomet. I dok su žrtve dovlačene na farmu Ovčara on je hodao okolo, smijao se i šalio, udarao ljude u glavu kao da je riječ o nogometu. Petero preživjelih s Ovčare reklo je isto – da je bio itekako upleten. I nije mario. Nije mario što će se dogoditi tim ljudima”, ispričao je Curtis za HRT.
Dokmanovića ruka pravde nije stigla u Somboru kamo je pobjegao već su ga nasamarili te se vratio na hrvatsko tlo. Naime, doznali su da se javio uredu Haškog tribunala u Beogradu gdje je tvrdio kako ima dokaze protiv Hrvata u Vukovaru. To im je bila prilika da ga pozovu na razgovor.
Curtis je s njim razgovarao u njegovom iznajmljenom domu u Somboru. Istražitelj je stekao dojam da samo želi okriviti Hrvate za sve što se dogodilo i za to što ne može do svojih kuća u Trpinji.
Kako ga je bilo moguće uhititi samo u Hrvatskoj, Curtis ga je pozvao u Erdut da razgovara s generalom Kleinom o povratu “srpske imovine u Vukovaru”.
“Nije sumnjao ništa. Čak i kad je ušao u automobil kako bi išao vidjeti Kleina, nije očekivao ništa. Tek kad je došao u Erdut gdje su specijalne snage izvele njega i njegova prijatelja iz automobila, tada je prvi put znao da je učinio pogrešnu stvar. Kada je dogovoreno da dođe vidjeti Kleine, dogovoreno je da će ga GROM – poljske specijalne snage – pokupiti na ničijoj zemlji, na mostu Bogojevo, i sigurno ga dovesti Kleinu. Pročitana su mu njegova prava i rečeno mu je da ide u Haag”, opisao je Curtis za HRT.
Kako je u zrakoplov za Haag ukrcana i Dokmanovićeva torba, Curtis je u njoj pronašao i napunjen pištolj. Ni danas mu nije jasno kako je prošao rendgen.
Slavko Dokmanović nije dočekao presudu. Objesio se u svojoj ćeliji 29. lipnja 1998.
“Bilo mi je žao žrtava i preživjelih jer nisu dobili zaključak. Nije želio biti prvi Srbin koji će biti osuđen. Mislim da je to bio kukavički odlazak”. prokomentirao je Curtis.
