U vremenu kada se o dobru govori kao o davno prošlom vremenu, kada je huliganstvo postalo svakodnevica, gesta dobročinstva iz Ljubinja o obnovi spomen-obilježja treba posti vijest dana.
A priča, može se reći, počinje 1941. godine, točnije u noći između 13. i 14. lipnja kada su ustaše u jamu Pandurica, u blizini Ljubinja, bacile 36 uglednih Srba domaćina, a među njima i dvojicu Hrvata i jednog muslimana. Zajedničku smrt s susjedima Srbima našli su i učitelj Nikola Perušina iz Ravnog i Nikola Zoković, kotarski načelnik iz Stoca, te musliman Hakija Đarić, solunski dobrovoljac. Njih trojica su predstavljala glas razuma u tom vremenu.
Nastavak priče dogodio se nedavno, kada su lopovi s kapele koja je izgrađena na mjestu stradanja Srba ukrali bakreni limeni krov i oštetili kapelu.
Ipak, našli su se ljudi koji su pomogli da sve to bude popravljeno. Jedan od njih je Zoran Perušina, Hrvat, unuk pokojnog Nikole, koji je skončao u jami.
“Pošto je neki nečovjek, a nečovjek je svatko tko ne poštuje svetinju Pandurice i bilo kog drugog mjesta stradanja bilo kog naroda, oštetio kapelu na Pandurici, Zoran Perušina je darovao novac za popravak, a Ljubinjac Simo Brborić je popravio kapelu. Drago mi je da su dobrota i čovjekoljublje još jednom pobijedili”, kaže za “Glas Srpske” ljubinjski paroh Saša Kojović.
Kojović dodaje da se pored kapele stalno događaju incidenti od bacanja smeća, vršenja nužde, pa do drugih neprimjerenih stvari, tako da krađa lima i oštećenje kapele, nažalost, nisu usamljen slučaj…
U Pandurici je skončao i pop Božidar Šarenac, sin starog prote Šarenca, koji je 1918. crnogorske komite u oltaru ljubinjske crkve zakleo da ne čine zla muslimanima u gradiću pod Radovinjom.
U Panduricu je bačen i Slavko Ratković, zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije, a u jami je pronađeno i nalivpero šumarskog inženjera Borivoja Obradovića.
“To pero bila je svjeća koja je obasjavala bezdanski mrak sve do ljeta 1990. kada su kosti mučenika poslije gotovo 50 godina izvađene i dostojno sahranjene kraj crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Ljubinju. Nalivpero inženjera Obradovića ispričalo je simbolički najzanimljiviju priču o tragediji skončalih u jami Pandurici. Sa perom u jamu bila je spuštena i naša misao, naša istina i naša sloboda. Neka je vječni pokoj mučenicima, a pero inženjera Obradovića nek živi kao simbol našeg trajanja”, kaže publicist iz Ljubinja Rade Likić.
Pa ipak, dobro je pobijedilo zlo, o čemu govori i pero inženjera Obradovića koje je obasjavalo iz jame i gesta Hrvata Zorana Perušine, koji je obnovio limeni krov spomen-kapele na Pandurici.
