Ovih se dana na portalu Dnevnik.ba razvila polemika o Hrvatima u Sarajevu. Iznesene su brojne činjenice i dojmovi, ali mi ćemo se ovdje zadržati samo na statističkim podacima.
Njih je, u svom članku Obezvrijeđeni i živi zatrpani u grob povijesti, iznio urednik Katoličkog tjednika Josip Vajdner, odgovarajući na članak Hrvati Sarajeva – još malo pa nestalo Tvrtka Milovića.
Josip Vajdner u svom podužem tekstu piše i ove retke:
“Uzmemo li orijentaciono da u Sarajevu postoji osam župa: Briješće, Dobrinja, Grbavica, Marijin Dvor, Novi Grad, Novo Sarajevo, Katedrala i Stup, možemo na osnovu podataka iz Šematizma Vrhbosanske nadbiskupije za 2015. godinu kazati kako je 1991. tu živjelo 29 870 katoličkih – u načelu i hrvatskih – duša. (Ovo su podatci koji su puno točniji od bilo kakvoga popisa stanovništva jer se ažuriraju svake godine.)
Prema posljednjem popisu iz blagoslova obitelji u Sarajevu je na kraju 2015. živjelo 11 357 katolika, što je u odnosu na 2014. minus od 454. Tu treba napomenuti da je odnos broja krštenih i umrlih godine 2014. iznosio (68 krštenih – 251 umrlih) -183, a 2015. to je bilo (84 krštenih – 271 umrlih) -187.
Dakle, broj katolika u Sarajevu u posljednja dva i pol desetljeća smanjio se za 18 513, odnosno za 61,97%. To znači da je preostalo 39,03 % od prijeratnoga broja. Predsjednik vrhbosanskog Županijskog odbora HDZ-a BiH Dražen Trlin je, tretirajući sve gradske općine, rekao da u Sarajevu trenutačno živi 16 793 Hrvata, a prema popisu stanovništva iz 1991. bilo ih je 34 741…”
