Provedba interventne mjere Europske komisije o doniranju jabuka i mandarina u humanitarne svrhe bliži se kraju. Iako akcija nije službeno završila, već se sa sigurnošću može reći da nije uspjela u dolini Neretve.
Novac iz EU fondova koji je bio namijenjen voćarima za takozvanu zelenu berbu, odnosno branje i doniranje humanitarnim udrugama, ustanovama, bolnicama i školama, nije iskorišten i vraća se natrag u EU. Predviđena kvota od 7900 tona, koliko je bilo namijenjeno za humanitarnu podjelu koju je financirala Europska unija, ni približno nije iskorištena.
Raspodijeljene su 1384 tone mandarina, što je 18 posto od predviđene kvote pa će se gotovo 25 milijuna kuna vratiti u strukturne fondove Europske unije. Riječ je o velikom novcu, koji domaći voćari nikako nisu mogli “uzeti“, unatoč lošoj prodaji mandarina i propasti ovogodišnje berbe.
EU je odlučio sufinancirati mandarine zbog embarga ruskog tržišta, koji je došao u najgorem mogućem trenutku, kada je u Neretvi dozrijevala rekordna berba od preko 80 tisuća tona mandarina. Unatoč tome, domaći poljoprivrednici nikako se nisu mogli snaći u brdu papirologije koju su morali ispuniti prije donacije mandarina u službene svrhe. Tek su rijetki uspjeli dostaviti mandarine u bolnice i ustanove.
O čemu se radi? Neretvanski voćari nisu bili u mogućnosti isporučiti mandarine jer je Hrvatska premalo tržište za tako velike količine. Osim toga, brdo papira koje je bilo potrebno ishoditi već na samom početku natjeralo je mnoge na odustajanje.
Postupak je trebalo olakšati
Primjerice, da bi se uključio u ove mjere Europske unije, seljak je sam morao pronaći ustanovu kojoj će donirati mandarine. Dakle, to ne može biti nekoliko gajba mandarina, već minimalno pet do deset tona da bi se isplatilo voziti. Nakon što pronađe ustanovu, mora o tome izvijestiti Agenciju za plaćanje u poljoprivredi, koja zaprima dokumentaciju i odobrava isporuku. Kada sve skupa ispuni i pošalje, dogodi se moguća i pogreška u papirologiji, pa dok se to ispravi prođe osam do deset dana, a do tada mandarine čekaju, odnosnu propadaju.
– Ne želim nikoga okrivljavati i prozivati, ali mislim da naše Ministarstvo poljoprivrede nije bilo pripravno na provedbu ovih mjera Europske unije. Taj postupak je trebalo pojednostaviti, jer mandarine nisu jabuke koje mogu stajati u komorama i za njih je svejedno hoće li se transportirati sedam dana prije ili poslije – kaže Mijodrag Kiridžija, predsjednik Udruge voćara “Mandarina”, naglašavajući da je bilo potrebno previše papirologije, koju ljudi nisu znali popuniti.
Nakon što proizvođač mandarina ispuni obrazac i pošalje ga Agenciji (e-mailom, poštom, faksom), službe mu zatim daju povratnu informaciju o prihvatljivim količinama za isporuku i tek tada proizvođači mogu isporučiti voće.
– Prije isporuke proizvođač se mora javiti poljoprivrednoj inspekciji i Agenciji za plaćanja koja provodi kontrolu na terenu. Nakon isporuke voća proizvođač šalje Agenciji zahtjev za isplatu s dokumentacijom koja je neophodna da bi mu Agencija isplatila novac – pojašnjava Leticija Hrenković iz APPR-a.
Radi se o subvencioniranju neberbe mandarina po cijeni od 1,48 kuna po kilu, uz podmirenje troškova pakiranja, sortiranja i transporta, a jedan voćar može prijaviti najviše 10 posto uroda, koji će mu se isplatiti iz novca EU-a. On također sam mora naći ustanovu kojoj će dostaviti mandarine, ali nikako prije negoli dobije odobrenje od APPR-a. To je prevelika papirologija koju seljaci nisu mogli ispuniti.
’Čim sam vidio brdo papira, odmah sam odustao’
Kad sam vidio koliko papira treba za donacije mandarina odmah sam odustao od toga. Velika je šteta što je novac iz europskih fondova praktično propao, ali drugačiji ishod se i nije mogao očekivati – kaže nam Željko Bartulović, proizvođač mandarina iz doline Neretve.
Prosječan Neretvanin, dodaje Bartulović, nikako nije mogao sudjelovati u ovoj priči o donaciji mandarina humanitarnim organizacijama, školama, bolnicama i ustanovama iz jednostavnog razloga jer nije dovoljno educiran da bi mogao ispuniti sve papire i formulare. Pojašnjava da je prva prepreka svakome tko se želio uključiti u akciju bila dobivanje certifikata za prodaju mandarina, dakle nije dovoljno biti proizvođač, već se od stručnih službi resornog Ministarstva trebao ishoditi taj certifikat, odnosno odobrenje za prodaju.
Izvor: Slobodna Dalmacija
