Croportal.ba, čiji je nakladnik nevladina organizacije “Croatija libertas”, objavio je intervju s kardinalom Vinkom Puljićem, vrhbosanskim nadbiskupom. Povod su aktualna zbivanja u vezi s najavljenom kardinalovom deložacijom iz dijela rezidencije, kardinal u intervjuu govori o drugim aktualnostima.
Kakvo je trenutno stanje u vezi s pokušajem Vaše deložacije iz rezidencije koja pripada Katoličkoj Crkvi još od 1895. godine?
– Sva politička i društvena javnost je upoznata sa činjenicama, kao i sudskom presudom. Veoma je veliki broj građana izrazilo čuđenje i negativno reagiranje prema ovoj odluci. Zahvaljujem svim građanima koji su izrazili svoju podršku obrane prava na privatnu imovinu Crkve. Posebno hvala medijimskim radnicima koji su ukazali na nepravdu koja se čini Katoličkoj crkvi. Sada čekamo razvoj situacije, da razum pobijedi i da se nađe jedno rješenje, koje država i te kako može riješiti, da se zakon ne povrijedi, a da se ispuni dodjela stana Smajoviću.
Ako se deložacija nastavi, kako ćete se postaviti prema deložateljima?
– Ja sam jasno rekao kako sam spreman stati i braniti crkvenu imovinu. Izjavio sam da samo preko mene mrtva mogu ući u ovaj Ordinarijat. Kod toga i ostajem. Moja je dužnost čuvati i braniti crkvenu imovinu. Ničije ne otimamo, ali svoje imamo pravo braniti.
Koliko ima katolika u Sarajevu i pod Vašom jurisdikcijom i koji su problemi vezani sa pastvom, te kakav je njihov položaj na dominantno bošnjačkom teritoriju?
– Kako još nema popisa stanovništva, često se brojevima manipulira. Tako naši brojevi koje imamo nisu precizni, ali otprilike ukazuju na globalno stanje. Prije rata je u Vrhbosanskoj nadbiskupiji živjelo oko 520.000 katolika. Sada ih je oko 200.000. Pitam se da li su se ikada zabrinuli odgovorni gdje su mi ostali vjenrici. U cijeloj BiH je bilo oko 820.000 katolika, a sada ih je oko 450.000 katolika. U samom Sarajevu prije rata je živjelo oko 30.000 katolika koji su redovno komunicirali sa Crkvom, a još je toliko bilo onih koji su skriveno živjeli. Sada prema statistici našoj jedva ima oko 12-15.000 katolika.
Svi oni se kunu da su za suživot, ali kada koji katolik traži posao, ili neke administrativne stvari, odmah je jasno gdje živi i da nema jednaka prava. Niti naši predstavnici u vlasti nisu podržali opstanak i ostvarenje prava. Međunarodni predstavnici nisu zainteresirani o tome govoriti niti pokazati interes.
Zašto svijet šuti nad etnocidom, kulturocidom i etničkim čišćenjem Hrvata iz BiH u miru, te kršenjem osnovnih ljudskih prava?
– Nije razumljivo, ukoliko se ne uočava u cijeloj Europi jedan negativan stav prem svemu što je katoličko. Hrvati su krivi jer su katolici. Oni koji misle da će riješiti BiH samo sa dva naroda, jer računaju sa brojnim i jačim, njima odgovara ovakav stav prema Hrvatima nad kojima vrši etnocid, kulturocid i etničko čišćenje. Još je čudnije da su tu klimu dugo godina nametali kao kompleks i Hrvatskoj, koja se bojala jasniji stav zauzeti prema nama. I danas je u Hrvatskoj javnosti prejak animozite prema Hrvatima u BiH.
Po pitanju ustavnih promjena, koje Vi rješenje zagovarate kao najbolji okvir institucionalne zaštite bh. Hrvata i usput, smatrate li da je ostala Hrvatska Republika Herceg-Bosna kako se ova teška institucionalna kršenja ljudskih ipak ne bi događala?
– Nije mi jasno na koji način zaštiti naša jednaka prava. Bila je Herceg-Bosna, pa ne znam zašto je Hrvatska toliko inzistirala da mora odmurijeti. Vidimo kako se sadašnji politički predstavnici Hrvata odnose prema Hrvatima izvan većinskog dijela, a isto tako se vidi kako se partneri u vlasti odnose prerma nama koji sa njima živimo.
Što biste poručili hrvatskim političarima?
– Nisam pozvan dijeliti lekcije političarima, ako budu voljni razgovarati, uvijek sam otvoren za susrete i razgovore. Vjerujem da bi se kroz razgovore mnoge predrasude razbile. Njihova je uloga vratiti narodu samopuzdanje i otvoriti perspektivu ostanka i opstanka na svojoj grudi.
Što biste poručili hrvatskom narodu u BiH kao visoki vjerski katolički autoritet?
– U svakoj svojoj propovijedi šaljem poruku nade i ohrabrenja. Pozivam da budemo vjerodostojniji katolici. Ne dati se obeshrabriti, nego glavu gore i puni pouzdanja u Boga hrabrije se zauzimati za ostanak i opstanak i jednaka prava u ovoj zemlji koja je i naša Domovina. [Leo Pločkinić / Croportal.ba]
