Za razliku od svog sina i unuka, Marija Ružička Strozzi još uvijek u Zagrebu nema javnu površinu sa svojim imenom i vrijeme je da se nepravda prema ovoj iznimnoj ženi, velikoj zagrebačkoj i hrvatskoj glumici i rodonačelnici ugledne umjetničke dinastije napokon ispravi
Piše: Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva
Hrvatsko-češko društvo uputilo je 31. listopada Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova Gradske skupštine Grada Zagreba prijedlog da park u naselju Savica, omeđen ulicama Prisavlje, Zvonimira Rogoza i Zinke Kunc, dobije ime Park Marije Ružičke Strozzi.
Kako se ističe u prijedlogu, time bi se Zagreb napokon odužio jednoj od najistaknutijih hrvatskih glumica koja je ujedno bila i rodonačelnica ugledne umjetničke obitelji, kojoj se ove godine navršila 75. godišnjica smrti.
“Imenovanjem Parka Marije Ružičke Strozzi povećao bi se fond zagrebačkih javnih površina nazvanih u čast znamenitih žena, čime se promiče rodna ravnopravnost. Budući da je Zagrepčanka Marija Ružička Strozzi bila Čehinja, imenovanje parka u njenu čast bilo bi još jedan podsjetnik na višestoljetne hrvatsko-češke kulturne veze i na brojne Čehe i Čehinje koji su dali doprinos razvoju Zagreba, što je posebno bilo izraženo upravo na području kazališnog i glazbenog života”, kaže se u prijedlogu Hrvatsko-češkog društva.
Marija Ružička Strozzi rodila se 3. kolovoza 1850 u moravskom gradiću Litovelu, a već s četiri mjeseca života doselila se u Zagreb gdje joj je otac Leopold Ružička, kao i mnogi Česi, dobio posao u kazališnom orkestru. U kazalištu je prvi put nastupila 1868. i bio je to početak njene karijere koja je potrajala gotovo 70 godina, sve do smrti 27. rujna 1937.
Njen talent bio je prepoznat i u inozemstvu, među ostalim i u Beču, gdje su joj nudili trajan angažman koji nije prihvatila. Na gostovanjima u inozemstvu Marija Ružička Strozzi dočekivana je ovacijama i priznanjima, posebno u svojoj domovini Češkoj, u Pragu i Brnu, a kritike su je uspoređivale sa Sarom Bernhardt i Eleonorom Duse.
Nijedna hrvatska glumica nije ostvarila toliko uloga na sceni kao Marija Ružička Strozzi, oko 600, s nekoliko tisuća nastupa. Igrala je Shakespeareove heroine, ženske likove u dramama Ibsena, Strindberga i Hauptmanna, Damu s kamelijama, Fedru, Mariju Stuart, Maru Benešu, Majku Jugovića itd. Nastupala je i godinu dana prije smrti, a potkraj života nije govorila “hoću živjeti” već “hoću igrati”.
Rodom Čehinja, svoje hrvatsko domoljublje iskazivala je i čestim gostovanjima po hrvatskim krajevima, među ostalim i u Puli i Zadru, u čemu je nisu obeshrabrile niti prijetnje autonomaša.
Marija Ružička Strozzi doživjela je u životu mnoge tragedije, a od njeno osmero djece za njezina života joj je umrlo njih šestero. Dvoje djece koje ju je nadživjelo također je ostavilo traga u hrvatskoj kulturi – kći Maja Strozzi bila je svjetski poznata operna pjevačica, a sin Tito Strozzi bio je istaknuti glumac i kazališni režiser.
Unuk Marije Ružičke Strozzi, sin Maje Strozzi, bio je skladatelj Boris Papandopulo, a unuka Tita Strozzija i njegove supruge glumice Elize Gerner je glumica Dora Fišter Toš.
“Za razliku od svog sina i unuka, Marija Ružička Strozzi još uvijek u Zagrebu nema javnu površinu sa svojim imenom i vrijeme je da se nepravda prema ovoj iznimnoj ženi, velikoj zagrebačkoj i hrvatskoj glumici i rodonačelnici ugledne umjetničke dinastije napokon ispravi”, kaže se u prijedlogu Hrvatsko-češkog društva upućenom Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova.
