Pismo koje je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak uputila osnovnim i srednjim školama, a u kojem stoji da se iz državnog proračuna neće financirati nabava udžbenika za izborne predmete, izazvalo je burne reakcije u javnosti. Prije svega zbog toga što u izborne predmete spada i vjeronauk.
Ovim slučajem bavi se i kolumnist Glasa Koncila Ivan Miklenić koji među ostalim piše:
“… U tom pismu (u kojem je umjesto hrvatske standardne riječi ‘nabava’ upotrijebljena verzija koja se rabi u srpskom jeziku ‘nabavka’?!) ministrica znanosti i obrazovanja, koja je vlastoručno potpisala to pismo, javlja osnovnim školama i osnivačima osnovnih škola da se ‘sredstva za nabavu udžbenika za učenike osnovnih škola osiguravaju u Državnome proračunu’ i da su ‘udžbenici nabavljeni sredstvima Državnoga proračuna vlasništvo škole’, a dodana je i ‘Napomena’ u kojoj se navodi: ‘Sredstvima državnog proračuna nabavljaju se isključivo udžbenici obveznih predmeta.’
U toj ‘Napomeni’, koja citiranom rečenicom derogira ni manje ni više nego Zakon o udžbenicima, također se pojašnjava, a što je u skladu sa Zakonom o udžbenicima: ‘Troškovi nisu osigurani za nabavu dopunskih i pomoćnih nastavnih sredstava (radne bilježnice, zbirke zadataka, kutija za tehnički, likovna mapa, atlasi)’ i dodaje, što je suprotno Zakonu o udžbenicima, ‘odnosno udžbenike izbornih predmeta’. Tom ‘Napomenom’ među ‘udžbenike izbornih predmeta’ uvršteni su i vjeronaučni udžbenici, što je izazvalo reakciju i iz Crkve i koalicijskoga partnera sadašnje Vlade političke stranke ‘Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti”
Zakon o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu’ (NN 116/18) koji je na snazi od 29. prosinca 2018. u članku 14. stavku 1. doslovno propisuje: ‘Sredstva za nabavu udžbenika za učenike osnovnih škola osiguravaju se u državnom proračunu.’ Ta zakonska odredba ne može biti jasnija ni preciznija. Ipak se dogodilo da je tako jasnu i preciznu zakonsku odredbu pokušalo prekršiti tako važno državno tijelo kao što je Ministarstvo znanosti i obrazovanja! Kako je to moguće? Posve je jasno da pokušaju derogiranja te jasne zakonske odredbe nisu ‘kumovali’ pravni stručnjaci u Ministarstvu znanosti i obrazovanja jer tako jasnu i preciznu odredbu ni jedan pravnik nikada ne bi osporavao.
Očito na djelu je bila politika, koja po svoj prilici nije pitala ni struku ni pravnike u ministarstvu, a koja je pokušala ideološki tumačiti tu nedvosmislenu zakonsku odredbu i može se reći kazniti učenike koji polaze školski vjeronauk i njihove roditelje plaćanjem vjeronaučnih udžbenika.
Golemi je problem u hrvatskom društvu ako ministrica nekažnjeno može tako izvrtati precizne zakonske odredbe. Ako ministri ne bi poštovali zakonske odredbe, odnosno ako bi ih otvoreno kršili, kao u primjeru vjeronaučnih udžbenika, što bi onda trebalo očekivati od drugih članova hrvatskoga društva? Ako ministri ne bi poštovali zakone, tj. pravni poredak, i za takvo nepoštovanje ne bi odgovarali, tko bi onda i s kojim pravom mogao kazniti druge daleko manje upućene kršitelje zakona? Ako ljudi na vlasti krše umjesto da poštuju zakonske odredbe i za to ne odgovaraju nikomu, što ostaje od pravnoga poretka, od države kao takve? Nameće se i pitanje: Jesu li to u Hrvatskoj nositelji vlasti iznad zakona, iznad zakonskih odredaba pa ih mogu proizvoljno interpretirati i primjenjivati?…”
Foto: Vlada RH
