Milijuni Nijemaca svake godine putuju na godišnji odmor kao turisti. Pritom je masovni turizam tek nekoliko desetljeća star. Ranije su si samo dobrostojeći mogli priuštiti putovanja.
Kilometarske gužve na autocestama i dugi redovi ispred šaltera za polaske u zračnim lukama – tako u Njemačkoj izgledaju ljetni praznici. Za tristotinjak eura dostupne su i udaljene destinacije: tjedan dana na kanarskom otoku Gran Canariji – let i noćenje u hotelu s punim pansionom.
Godišnji odmor na nekoj turističkoj destinaciji ipak je za većinu Nijemaca postao moguć tek u zadnjih nekoliko desetljeća. Ranije su svijet kao turisti istraživali samo dobrostojeći i plemići – za većinu stanovništa takva su putovanja ipak bila nezamisliva.
Izum turizma
“Većina znanstvenika smatra da se turizam razvio u 18. stoljeću”, objašnjava Hasso Spode, voditelj povijesnog arhiva za turizam na Sveučilištu u Berlinu. No što je to što razlikuje putnika od turista? “Turizam je putovanje bez prave svrhe”, smatra Spode. U ranijim stoljećima, putnici su bili oni koji imaju neku misiju. Hodočasnici su, na primjer, željeli pronaći spasenje”, kaže Hasso Spode. U 18. stoljeću na putovanjima se počela tražiti i zabava. Putovalo se kočijama po lošim cestama koje su zbog vremena često bile neprohodne. Osim toga, trebalo se pobrinuti za smještaj, kao i za konje. Kako se Njemačka sastojala od mnogo malih državica, za svaku je bilo potrebno plaćati neku vrstu “ulaznice”.
Prva veća turistička atrakcija izgrađena je 1793. na obali Baltičkog mora u pokrajini Mecklenburg. Tamo je ljetovalište u Heiligendammu otvorilo svoja vrata. Bilo je mnogo mogućnosti za zabavu: igrara na sreću, konjskih utrka, divljih zabava i prostitutki. Velik broj turista – plemića nije se dolazio ovamo kupati.
Thomas Cook – revolucija u turizmu
“Turizam je u početku bio ograničen samo na malen broj ljudi. Tek oko jedan posto stanovništva je u 1800-ima moglo putovati”, objašnjava Hasso Spode. To se uskoro promijenilo. I ljudi iz srednje klase također su željeli putovati. Snalažljivi Britanac Thomas Cook 1841. uveo je revolucionarnu promjenu na tržištu: turističke pakete. Pritom mu je pomoglo otkriće koje je uvelo promjene i u prijevoz: mnoštvo turista Cook je na put slao željeznicom. Taj je organizator putovanja rezervirao sve vlakove i hotele, te je tako mogao bez konkurencije nuditi turistima svoje aranžmane.
“Cook nije bio samo izumitelj turističkih paketa, bio je i jedan od najuspješnijih prijevoznika”, objašnjava Hasso Spode.
U Njemačkoj su se ubrzo pojavili i oni koji su htjeli kopirati model Cookovih turističkih paketa. Na taj su način i Nijemci istraživali svoju zemlju i svijet. Željeznica je donijela mnoge prednosti. Vlakovi nisu ovisili o vremenskim nepogodama i lošim cestama, a kroz prozor su putnici mogli promatrati prirodu.
Turizam u vrijeme nacionalsocijalizma
Za radnike je putovanje na godišnji odmor iz financijskih razloga bio tek nedostižni san. Nacisti su nakon dolaska na vlast 1933. počeli organizirati putovanja kako bi mase pridobili na svoju stranu. “1933. su osnovali organizaciju za slobodno vrijeme ‘Snaga kroz radost’ (Kraft durch Freude – KdF), koja je postala jedna od najvećih ponuđača putovanja na svijetu”, priča Hasso Spode. Ta je organizacija privlačila turiste posebnom ponudom: krstarenjima.
Gradili su kruzere na kojima nije bilo podijele po klasama i na kojima su preko oceana slali oko 700 tisuća ljudi, kaže Spode. Njihove su propagandne fotografije prikazivale Nijemce koji se opuštaju na ležaljkama na elegantnim kruzerima, ne radeći ništa. S početkom rata, došao je kraj i KdF-ovom turizmu. Drugi su ponuđači turističkih aranžmana ipak neometano radili – na veliku žalost nacista, koji su turističke vlakove htjeli koristiti za rat. Hasso Spode kaže: “Tu se vidi koliko je u stanovništvu bila duboko ukorijenjena želja za turizmom. Nacisti se nisu usudili ići protiv masa kako ne bi izgubili na popularnosti.”
Putovanja za sve
S gospodarskim razvojem u 1950-im godinama ljudi su imali više novca pa je rasla i želja za putovanjima. “Tako su se Nijemci polako uputili Bubom i Vespom preko Alpi”, priča Hasso Spode o poslijeratnom turizmu. Sada je svatko mogao automobilom na putovanje. Nešto kasnije, još je jedno tehničko otkriće učinilo turizam još dostupnijim: od 1970-ih su veliki putnički zrakoplovi prevozili sve više turista. Više plaće i niske cijene omogućile su svakome putovanja na godišnji odmor.
U DDR-u je postojao subvencionirani socijalni turizam. Međutim, država je, baš kao i u doba nacionalsocijalizma, htjela kontrolirati godišnje odmore građana. “Glavni su ponuđači godišnjeg odmora bili, kaže Spode, Slobodni njemački sindikati.
Organizacija je to koja je bila pod potpunom kontrolom SED-a, stranke njemačkih komunista. Tako je na odmor mogao ići svaki građanin Istočne Njemačke. Međutim, izbor destinacija za odmor nije bio slobodan. Onima koji godišnji nisu htjeli provesti u Njemačkoj, bilo je dozvoljeno putovati samo u druge socijalističke zemlje – na primjer u Mađarsku, Čehoslovačku ili Poljsku. Tek s padom Berlinskog zida 1989. građani Istočne Njemačke smjeli su sami odabrati gdje će putovati i tako istraživati svijet.
Najlijepši tjedan u godini
Ipak, ne žele svi Nijemci putovati u inozemstvo: “Njemačka je za Nijemce još uvijek najvažnije turističko odredište”, objašnjava geograf Jürgen Schmude sa sveučilišta u Münchenu. Osim toga, Nijemci su u međuvremenu promijenili i navike. Iako putni budžet Nijemaca od 2012. više nije velik i titulu onih koji najviše putuju po svijetu morali su prepustiti Kinezima, perspektive za turizam su u Njemačkoj još uvijek dobre.
“Trend ide u smjeru više putovanja u godini. Putovanja su kraća, ali češća. Ranije se na odmor odlazilo isključivo ljeti”, dodaje Schmude. Tako sada Nijemci koji vole putovati nisu više samo ljeti na autocestama i u zračnim lukama.
Marc von Lüpke-Schwarz/Tihana Lohinski / Deutsche Welle
