Dok škole izgledaju kao 80-tih prošlog, a ulice 70-tih godina pretprošlog stoljeća, budući vladari mjestašca i gradića tutnje o pričama kao da su u utrci za premijera države bez imalo 
problema.
Piše: Berislav Jurič | bitno.ba
Pravljenje idiotima. Tako bi se ukratko mogla definirati predizborna kampanja svih našminkanih faca što s plakata i govornica odašilju poruke o valjanim razlozima da se upravo njima dadne glas.
Dok su svi oni koji hladne glave i bez prevelikih emocija gledaju na lokalne izbore u BiH svjesni da visoka politika rješava i najmanji problem nekog naseljenog mjesta, zajampureni lokalni političari većinom se rasipaju nebulozama. Pri tome vjerojatno misle da su oni koji ih slušaju, gledaju i koji se zabavljaju njihovim plakatima i ispadima lijepeći ih po Facebooku, u najmanju ruku idioti.
Sva predizborna priča, umjesto lokalnih rješenja, svela se na visoku politiku niskih političara. Dok im općine i gradovi nemaju struje u svim dijelovima, dok vodovodne cijevi puštaju na sve strane, tamo gdje ih ima, dok škole izgledaju kao 80-tih prošlog, a ulice 70-tih godina pretprošlog stoljeća, budući vladari mjestašca i gradića u BiH tutnje o pričama kao da su u utrci za premijera države bez imalo problema.
Tek usput se spomene asfaltiranje neke ceste, na kojoj će kasnije prati novac svakim ispiranjem bijelih linija, i neki vodovod, koji će biti šupalj, tek da se onima koji slušaju zamažu oči i namučene uši svih ovih godina. Jer, mi smo idioti.
Ništa drugo nismo, ako popušimo priču o patriotizmu balavca koji se, rođen ’92., hvali kako je ’92. bio na ratištu i da je najmlađi borac protiv agresije na BiH. Umjesto da sa svojih 20 godina, svojim vršnjacima približi politiku, dokaže da ima smisla ostati u BiH, provesti mladost u gradu kojem misli donijeti bolje sutra, balavac izbačen u politiku koristi se provjerenim i tužnim pričama o ratu, branjenju i napadanju.
I nije jedini. Velikan kazališta zemlje u kojoj se gase kazališta, zbog čega je valjda i sam prešao u politiku, hvali se s plakata kako je živio, kako živi i kako će živjeti s Bošnjacima. Čudo neviđeno u zemlji u kojoj žive Bošnjaci.
Stranka neuništivog ministra pak poručuje kako se glasom za njegove kandidate spašavaju svoji. Oni, koji znaju što su to izbori u BiH, svjesni su da je to spašavanje radnih mjesta onih koji su došli preko “štele” na posao, pa sada, uhvaćeni u zamku, moraju dovući glasove kako ne bi ostali bez posla.
S druge strane, obećavaju se Herceg-Bosne s lokalne razine, po Facebooku se prijeti Romima, pjeni se pod slikama mrtvih velikih vladara, a lokalni problemi pišu se da bi bili tek načeti za novi predizborni cirkus.
Do tada, svatko tko imalo zna da lokalni političari moraju pratiti instrukcije živih velikih vladara, posebno u mjestima od “strateške važnosti” za neki ugroženi narod, mogu samo odmahnuti rukom.
Ne preostaje im ništa drugo do dobro pogledati koga će morati vući za rukav iduće četiri godine i pomiriti se sa sudbinom da si idiot ako nisi u stranci. Bez obzira kakvi idioti vrištali s plakata.
