Prijetnje raspadom BiH i ratom dovele su uoči lokalnih izbora u ovoj zemlji do žučnih rasprava. No koliko su ove prijetnje zapravo realne?
Na to pitanje u podužoj analizi pokušava odgovoriti Deutsche Welle, a u analizi odmah na početku napominje da su priča o raspadu daytonske BiH je stara koliko i sama daytonska BiH.
A priča o nekom novom ratu zapravo nikada nije ni prestala, samo je posljednja dva desetljeća dobivala ili gubila na intenzitetu – ovisno od izbora, kada je korištena u svrhe predizborne kampanje ili pak kada je trebalo skrenuti pozornost s važnih događanja u društvu.
Slično je bilo i posljednjih mjeseci kada je prijetnja ratom, a u povodu raspisivanja referenduma u Republici Srpskoj, iskorištena u predizbornoj kampanji uoči lokalnih izbora. Rezultat izbora: najvećim dijelom pobjeda etnonacionalnih stranka. Od tada se radikalna retorika umanjila, ali je prijetnja raspadom, odnosno ratom i dalje ostala prisutna. No, koliko su ove prijetnje zaista realne?
Rat nikada nije prestao
“U BiH rat zapravo nikada nije prestao. On je zaustavljen oružjem, ali je nastavljen svim ostalim sredstvima – politikom, kulturom, pa čak i sportom”, kaže glavni i odgovorni urednik banjalučkog portala Buka Aleksandar Trifunović. Trifunović kaže da doduše nije sreo ni jednog čovjeka u BiH koji je pokazao simpatije prema ratu, ali da i pored toga javnost nije svjesna koliko lako zapravo može doći do oružanog sukoba: “Mi u BiH imamo sav potreban materijal za rat”, upozorava Trifunović.
Njegovo mišljenje, u određenoj mjeri, dijeli i mostarski profesor Mile Lasić: “Opasnost od rata je velika kada bi se pitali domaći čimbenici”. No on vjeruje da im rat ipak neće biti dozvoljen, tj. da ga ne bi dozvolila međunarodna zajednica, predvođena Vijećem za implementaciju mira u BiH, SAD-om, koje se “otvoreno miješaju u stvari u BiH” i “Ruska federacija, koja je sve prisutnija na Zapadnom Balkanu, pa i u BiH”.
Trifunović je međutim u ovom smislu jako skeptičan: “Pa međunarodna zajednica je četiri godine trpjela jedan brutalni rat u BiH i ničim, baš ničim ga nije pokušala spriječiti. Mogla ga je spriječiti svojom silom gotovo onog mjeseca kada je rat i započeo.”
Josip Juratović, zastupnik njemačkog SPD-a u Bundestagu kaže pak da je logično da “Europa to neće dozvoliti”. “Pitanje je samo koje mogućnosti ima Europa za sprječavanje potpaljivanje tog stanja”, Josip Juratović. Mile Lasić međutim naglašava kako do rata u BiH može doći samo u slučaju “većeg meteža”: “Nije realno očekivati otvorene ratne konfrontacije na prostorima Balkana bez da je riječ o velikom metežu koji dodiruje granice Zapadnog Balkana”.
Sličnog je mišljenja i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu Asim Mujkić. “Ne vidim da su sukobi izgledni u ovom trenutku. Mislim da se ta retorika koristi čisto u mobilizacijske svrhe. Stvoren je takav ambijent da nam zaista jedna kap može izgledati kao tsunami. Naravno mi ne možemo predvidjeti budućnost, dakle u kojoj mjeri će se ova regija naći, a već se našla, kao jedno polje na kojem odmjeravaju snage stari rivali – Zapad i Rusija. Tu jedino vidim, ne daj Bože, prijetnju ozbiljnog sukoba, ovo sve drugo nije realno očekivati.”
Destabilizacija i bez rata
Međutim rat, kako to naglašava Adelheid Woelfl, dopisnica bečkog Standarda iz Sarajeva, igra vrlo veliku ulogu u svijesti ljudi u BiH, točnije strah od njega i samim tim je savršen za manipulaciju od strane etnopolitičkih elita. One, u čemu se slažu svi naši sugovornici, nemaju što ponuditi u političkom smislu i samo zahvaljujući nasilnoj retorici i manipuliranjem strahom dobivaju izbore. “Kada ljudi ovdje pričaju o ratu to ima veze sa strašnim iskustvima koje su doživjeli. I zbog toga to u svijesti ljudi igra veliku ulogu i to je nešto što politika koristi jer se time, dakle strahom od rata, ljudi mogu vrlo dobro manipulirati. Dakle etnopolitičke stranke širenjem straha od rata mobiliziraju birače i to je ciljana politička strategija”, kaže Woelfl.
Podjela bez sukoba nije moguća
Na isti način se može promatrati i rasprava o podjeli BiH, odnosno njenom unutarnjem uređenju. Nema podjele BiH “jer bi to značilo katastrofu za Europu”, kaže Juratović. “Jednostavno je nemoguće mijenjati granice u Europi i ta priča o raspadu BiH je glupost”, kategorično tvrdi Juratović. Podjela je nemoguća bez sukoba, smatraju svi naši sugovornici. I toga su, naglašavaju, svjesni i domaći političari: “Tako da i sama priča o podjeli, tj. onaj tko je spominje, zna da ne postoji unutrašnji kapacitet za to. Ni jedna strana nema kapaciteta za tako nešto, niti se Republika Srpska može odvojiti sama, niti se treći entitet može formirati ili odvojiti sam, itd. Što te teorije zvuče radikalnije sve su manje izvodljive. Oni koji govore o tome ne razmišljaju uopće o tome kako bi to sproveli u djelo. Ta retorika je vrlo, vrlo dobro isplanirana i ima samo jedan cilj, a to je što veća politička moć”, kaže Trifunović. Primjerice i sam Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i SNSD-a, u jednom intervjuu na zaključak kako mu je politizacija oko referenduma dobrodošla otvoreno kaže: “Ja se bavim svojim poslom, ja sam predsjednik i političar, i kad mi se ukaže prilika, jačam svoju političku poziciju. Što, to nije legitimno i fer? Naravno da jest. I legitimno i fer. Kada smo došli u poziciju da moramo, mi smo to učinili. Nismo li to trebali uraditi, da neki kažu ‚on je dobar čovjek, izgubio je izbore’? Ne, ja sam samo dobar kada dobijem izbore”, rekao je Dodik u intervjuu za TV1.
Što bi Čović i Izetbegović bez Dodika?
A što bi jedan Izetbegović i jedan Čović bez Dodika pred izbore, pita se Juratović: “Oni bi morali jedan drugoga izmisliti. I kako ne shvaćamo da 20 godina jedni druge pomažu. Malo Dodik Izetbegovića, pa onda, kad Dodik posustane, Izetbegović Dodika, a onda kada jedan i drugi posustanu onda Čović obojicu. Njima odgovara taj sustav straha, taj sustav generaliziranja”. Ili sustav “politike neprijateljstava” kako ga naziva Mujkić citirajući politologa Nerzuka Ćurka, odnosno sustav u kojem vlada političko nasilje kako to opisuje Lasić.
Sve to, i bez rata, vodi samo dodatnoj destabilizaciji BiH, upozorava Woelf. A destabilizacija ponovo iznova stvara pogodan prostor za širenje straha i manipulaciju njime, te se začarani krug, odnosno stanje koje odgovara samo etnonacionalnim političkim elitama u BiH, zaključuje Woelf.
