Jedna je profesorica u jednoj školi prijavila neke nastavnike vjeronauka koji traže od djece da im donesu snimku roditelja na kojemu će se vidjeti kako oni zaokružuju ZA na referendumu o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene. Inače će dobiti negativnu ocjenu i pasti godinu.
Tako glasi ova bizarna vijest objavljena na jednom portalu i potvrđena u Ministarstvu odgoja i obrazovanja, u kojoj nema imena ni profesorice ni vjeroučitelja ni škole, pa čak ni imena grada u kojemu se to navodno dogodilo.
Onda sljedećeg dana možemo pročitati rezultate “online ankete”, a da se opet ne kaže tko su anketari i koja agencija, koji govore kako je 75 posto učenika izloženo nametanju uvjerenja od strane nastavnika. I anonimni autori ankete, ma tko oni bili, zaključuju kako je “većina učenika prisiljena sjediti u učionici i trpjeti nametanje vjerovanja od strane profesora”! Jadnih li učenika, moraju, zamislite, sjediti u učionici, a ne igrati stolni tenis ili šijavicu. Moraju vjerovati da se Mjesec okreće oko Zemlje, da je Kolumbo otkrio Ameriku, da deset pomnoženo s deset daje sto i da se ljudi i životinje u pravilu rađaju kao muško ili žensko, sa stanovitim izuzecima.
Kao u doba staljinizma
Ponukan ovakvim groznim “informacijama”, ministar Željko Jovanović reagirao je u svom stilu munjevito i glupo, poslavši okružnicu svim osnovnim i srednjim školama i, kako sam navodi, “suočen s dojavama uz koje se vežu sumnje na ucjene i pritiske na djecu uoči državnog referenduma”. Agitiranje i iznošenje stavova o referendumu, prijeti ministar, smatrat će se bitnom povredom radne obveze, nakon čega, očito, slijede otkazi. Jovanović od učenika traži da prijavljuju nametanje uvjerenja od strane nastavnika, i to, ako nemaju povjerenja u ravnatelje škola, izravno prosvjetnoj inspekciji njegova ministarstva!
Na stranu to da djeca uopće ne sudjeluju na referendumu, da sam Jovanović sudjeluje u otvorenoj agitaciji protiv referenduma, ovaj nas je dopis neugodno podsjetio na praksu iz najcrnjeg razdoblja staljinizma u SSSR-u, u kojemu su dizani spomenici djeci koja bi prijavila svoje roditelje. Rekli bismo nepatvoreni, autentični, eklatantni staljinizam naših dana. Općenito, takva žestoka, bezobzirna kampanja protiv prirodne definicije braka kao zajednice dvoje ljudi, a posredno za legalizaciju istospolnih brakova, dugo, dugo nije viđena na našim prostorima. Ostaje tajna koja je to sila i koji su to interesi koji sve to pokreću.
U nedostatku pravog i potpunog odgovora, moramo ostati na fenomenološkoj razini. Pogledajmo doslovno prenesene izraze i kvalifikacije preuzete iz različitih medija. Svih, dakle, onih 750 tisuća koji su pokrenuli referendum i svi oni koji će, ako se usude, pozitivno odgovoriti na postavljeno pitanje protivnici su ljudskih prava, oni su protiv prava manjina i prava žena, protiv su stranih radnika, protiv jednakih šansi, oni su uopće protiv vrijednosti moderne civilizacije, protiv općeg napretka, oni su zagovornici pljačke, zločina, socijalne nesolidarnosti i mračne prošlosti, oni su za svijet u kojemu vladaju mitovi i netolerancija, sve su to zatucani, konzervativni i zaostali tipovi i u konačnici fašisti poput književnih klasika Slobodana Novaka ili Ivana Aralice.
Markić kao Eichmann
Pobornici tolerancije i kritičari govora mržnje najviše su se obrušili na Udrugu “U ime obitelji”, koja je sve ovo pokrenula, i naročito na njezinu predsjednicu dr. Željku Markić. Proglasili su je lopovom jer je skinula jednu fotografiju s interneta i stavila je na plakat Udruge. Zastupnik Nenad Stazić, mrki čovjek plamena jezika, izjednačio ju je s organizatorima Jasenovca, a njegov stranački drug Nikša Spremić, mladi katolik i homoseksualac, kako se sam predstavio, asistent Olega Valjala u EP-u, s Eichmannom. Samo što nije uzviknuo: Neka visi! Različita istraživanja pokazuju premoć protivnika predložene odredbe o braku, a u pomoć su pozvani tipovi iz estradnog (polu)svijeta ne čelu s časnom Severinom i svi do jedan su, gle čuda, protiv.
Neki mediji čak nude besplatne oglasne prostore za protivnike, a GONG, koji inače prati regularnost izbora, konačno je skinuo rukavice i demonstrirao svoju pristranost. Cjelokupna Vlada i Predsjednik države, umjesto da osiguraju demokratsku proceduru, danima otvoreno pozivaju birače da se izjasne protiv referendumskog pitanja. Vesna Pusić nas obavještava kako se grozničavo traži način ograničavanja referenduma kao demokratskog izjašnjavanja građana jer bi se njime moglo svašta odlučiti protiv prava svih manjina i ljudi, pokazujući time duboku predrasudu prema narodu, u čiji zdrav razum ona očito ne vjeruje.
Trebalo bi, možda, ograničiti i izbore kako bi njezino ljudsko pravo na ministarsku fotelju bilo trajno zaštićeno. Kampanja ove vrste, kojoj tek vjerske zajednice, ali bez medijske pratnje, donekle pariraju, toliko je izravna, toliko nametljiva, toliko drska, bezobrazna i jednosmjerna da će zacijelo izazvati velik odaziv građana jednog i drugog opredjeljenja, daleko veći nego što bi to itko mogao očekivati. Bolju agitaciju za referendum nisu mogli smisliti ni najveći PR stručnjaci. Vlada se toliko izložila i angažirala da bi morala razmisliti o ostavci ako volja građana bude u raskoraku s njezinom voljom. Jer, čemu vladati u narodu koji ti je toliko stran i nepoznat.
Piše: Josip Jović / Slobodna Dalmacija
