Izborom imena novi pape se uglavnom referiraju na nekoga od svojih prethodnika istog imena ili na istoimenog sveca. Benedikt XVI. je tako, kako je sam objasnio, ime izabrao iz poštovanja prema Benediktu XV. (1914.-1922.), papi koji se tijekom Prvog svjetskog rata zalagao za mir, ali i prema svetom Benediktu, zaštitniku Europe, kako bi podsjetio na kršćanske korijene starog kontinenta. Ivan Pavao II. (1978.-2005.) ime je uzeo iz pijeteta prema svom prethodniku koji je na Petrovoj stolici proveo samo 33 dana
Piše: Marijan Lipovac
Prije nego bijeli dim iz Sikstinske kapele objavi “Urbi et Orbi” njegov izbor, novoizabrani će papa u kratko vrijeme morati donijeti dvije važne odluke – prvo će se morati izjasniti prihvaća li uopće izbor, a odmah zatim okupljenim kardinalima reći ime koje želi koristiti kao novi poglavar Katoličke crkve i pod kojim će biti zabilježen u povijesti papinstva.
I dok se ime i prezime kardinala koji će iz konklave izaći kao papa možda i može predvidjeti, kako će mu glasiti papinsko ime prava je zagonetka. Dosadašnjih 265 papa nosilo je 80 imena, ali svaki novi papa može izabrati ime koje god želi pa tako popisu papinskih imena dodati i novo.
Promjenom imena želi se poručiti da je izbor za papu poput drugog rođenja, a to je ujedno i spomen na prvog papu svetog Petra kojem je sam Isus promijenio njegovo ime Šimun, označivši ga kao stijenu (latinski petra) na kojem će sagraditi svoju Crkvu. No, novi papa može zadržati i svoje krsno ime, što je bila praksa sve do Ivana II. (533.-535.) koji se odlučio na promjenu imena jer se zvao Merkur kao i rimski poganski bog trgovine i lopova.
Pape u kontinuitetu mijenjaju imena od Grgura V. (996.-999.) koji se zvao Bruno, ali i tu su bile dvije iznimke – papa Hadrijan VI. (1522.-1523.) koji se pravim imenom zvao Adriaan Florenszoon (bio je Nizozemac i zadnji netalijan prije Ivana Pavla II.) i Marcel II. (1555.), pravim imenom Marcello Cervini. No, kao što se očekuje da za nasljednika Benedikta XVI. bude izabran netko od kardinala (jer u teoriji to može biti i svaki muški neoženjeni katolik), tako se očekuje i da si nadjene neko novo ime i time pošalje ne samo određenu poruku, nego čak i sažeti program svoga pontifikata.
Izborom imena novi pape se uglavnom referiraju na nekoga od svojih prethodnika istog imena ili na istoimenog sveca. Benedikt XVI. je tako, kako je sam objasnio, ime izabrao iz poštovanja prema Benediktu XV. (1914.-1922.), papi koji se tijekom Prvog svjetskog rata zalagao za mir, ali i prema svetom Benediktu, zaštitniku Europe, kako bi podsjetio na kršćanske korijene starog kontinenta. Ivan Pavao II. (1978.-2005.) ime je uzeo iz pijeteta prema svom prethodniku koji je na Petrovoj stolici proveo samo 33 dana.
Ivan Pavao I. je izborom imena napravio dvostruki presedan – bio je prvi papa koji je uzeo dvostruko ime i prvi koji je koristio dodatak “prvi”. Naime, svi pape koji su prvi put koristili neko ime redni broj dobili su tek kasnije, i to samo ako bi njihovo ime uzeo netko od nasljednika (stoga se i svetog Petra ne naziva Petar I. jer do sada se još nijedan papa nije prozvao Petar II.). To je bio prvi slučaj da neki papa nosi ime koji nije koristio nitko od njegovih prethodnika nakon pape Landona davne 913., što znači da je od 80 papinskih imena njih 79 prvi put upotrebljeno u prvom tisućljeću kršćanstva. Naravno, ime Ivan Pavao tek uvjetno treba smatrati novim jer ono je sastavljeno od dva uobičajena papinska imena.
Ivan Pavao I. ime je uzeo kao znak poštovanja prema Ivanu XXIII. koji ga je postavio za biskupa i Pavlu VI. koji ga je imenovao kardinalom. To se tumačilo kao poruka da novi papa namjerava vladati u duhu Drugog vatikanskog koncila koji su dvojica njegovih prethodnika predvodili, ali to je bio i izraz skromnosti Ivana Pavla I. jer, kako je rekao, nema Ivanovo veliko srce ni Pavlovo znanje i iskustvo. Pavao VI. ime je uzeo prema svetom Pavlu, dok su Ivana XXIII. vodili osobni razlozi – njegov otac se zvao Giovanni, a svetom Ivanu posvećena je crkva u kojoj je papa bio kršten, kao i rimska katedrala (sveti Ivan Lateranski).
Inače, ime Ivan XXIII. nosio je i protupapa iz 15. stoljeća pa je papa istog imena time naznačio nelegitimnost svog imenjaka, a time i simbolički pozvao na crkveno jedinstvo. Pio XII. (1939.-1958.) ime je odabrao kao znak kontinuiteta sa svojim neposrednim prethodnicima istog imena, kojih je, počevši od izbora Pija VI. 1775. bilo sedam te su u razdoblju do 1958. vladali čak 127 godina. Lav XIII. (1878.-1903.) ime je uzeo iz poštovanja prema Lavu XII. (1823.-1829.) koji je vladao u vrijeme njegove rane mladosti, no budući da je Lavov prethodnik Pio IX. vladao rekordne 32 godine, bilo je logično očekivati da ime Pio barem na neko vrijeme bude izvan upotrebe. Bude li novi papa htio naglasiti da želi nastaviti djelo nekog od svojih bližih prethodnika, uzet će ime Benedikt XVII., Ivan Pavao III., Pavao VII., Ivan XXIV. ili Pio XIII.
No, prvo od navedenih imena ipak je malo vjerojatno – dovoljno će biti neobična situacija što istovremeno postoje dvojica pape, aktivni i umirovljeni, a kakva bi tek zbrka nastala ako bi obojica nosila isto ime. Slično bi bilo i u slučaju da se novi papa prozove Ivanom Pavlom III. jer sjećanja na Ivana Pavla II. još su svježa (mnogi kad kažu “papa” zapravo misle na njega, kao da je još živ), a s obzirom na njegovu golemu popularnost i slavu, to bi od novog pape bilo i malo pretenciozno. Uzimanje imena Ivana XXIII. ili Pavla VI. bi već imalo smisla jer u Katoličkoj crkvi se upravo obilježava 50. godišnjica početka Drugog vatikanskog koncila (zbog toga je proglašena Godina vjere), odnosno 50. godišnjica smrti prvog i izbora drugog koncilskog pape.
To bi bio i znak da novi papa namjerava biti vjeran koncilskom duhu i otvoren za reforme. S druge strane, Pio XII. bio je zadnji papa staroga kova – konzervativan, aristokratskog držanja, uvijek ozbiljan i u vrijeme Hladnog rata žestoki antikomunist pa bi Pio XIII. bio pogodno ime za papu tradicionalista. Lav XIII. je ostao upamćen po enciklici Rerum novarum u kojoj se zalagao za radnička prava i socijalnu pravdu i koja je označila početak aktivnijeg angažmana Katoličke crkve prema suvremenim problemima svijeta i društvenim promjenama. U tom bi smislu papa s imenom Lav XIV. kao zagovornik siromašnih i potlačenih bio pravi izbor u sadašnjim kriznim i neizvjesnim vremenima.
Potraži li novi papa inspiraciju malo dalje u prošlosti, Katoličku crkvu ubuduće će voditi Grgur XVII., Klement XV., Inocent XIV., Stjepan X. ili Bonifacije X. Međutim, moguće je da će novi papa poći putem Ivana Pavla I. i uzeti novo papinsko ime (pa čak i dvostruko), a kao potencijalan izbor prije svega se nude Josip i Franjo, imena važnih i popularnih svetaca koja su vrlo česta među katolicima, ali koja nije nikada nosio nijedan papa.
Papa s imenom Josip I. legitimirao bi se kao štovatelj svetog Josipa, Isusovog poočima koji je zaštitnik ne samo obitelji i radnika, nego i Katoličke crkve, a bio bi to i znak počasti prema Josephu Ratzingeru. Papa Franjo I. poslao bi poruku da želi slijediti djelo svetog Franje Asiškog, velikog mirotvorca i promicatelja crkvenog siromaštva i jednostavnosti.
U povijesti Crkve ima još važnih svetaca čiji imenjaci nisu nikad sjedili na Petrovoj stolici, poput Jakova, Andrije, Tome, Filipa, Mateja, Luke, Jurja, Lovre, Augustina, Jeronima, Bernarda, Antuna, Dominika, Ignacija, Alojzija, Vinka, Karla… Uzmu li se u obzir i manje poznati sveci, taj je popis sigurno duži od popisa dosadašnjih papinskih imena. Ranije navedenima treba dodati i ime Urban koje je nosilo osam papa. Sedam papa nosilo je ime Aleksandar, Hadrijana je bilo šest, po pet Celestina, Nikole i Siksta, četiri puta korišteno je ime Anastazije, Eugen, Honorije i Sergije, triput Kalist, Feliks, Julije, Lucije, Martin, Silvestar i Viktor, a po dvojica papa zvalo se Adeodat, Agapet, Damaz, Gelazije, Marcel, Marin, Paškal, Pelagije i Teodor. Samo jednom pape su nosili ova imena – Agaton, Anaklet, Anicet, Anter, Kajo, Konon, Konstantin, Kornelije, Donus, Dionizije, Eleuterije, Euzebije, Eutihijan, Evarist, Fabijan, Formozo, Hilarije, Hormizda, Higin, Landon, Liberije, Lino, Marcelin, Marko, Miltijad, Petar, Poncijan, Roman, Sabinijan, Severin, Silverije, Simplicije, Siricije, Sisinije, Soter, Simah, Telesfor, Valentin, Vigilije, Vitalijan, Zaharija, Zefirin i Zosim, ali osim u slučaju svetog Petra, svima njima papinsko je ime ujedno bilo i krsno.
Katolički kalendar i povijest papinstva su dakle dovoljno bogati i inspirativni da je kandidatima za papu bilo najbolje odmah po ostavci Benedikta XVI. početi razmišljati o tome koje će ime uzeti ako ih se izabere na čelo Katoličke crkve.
