Prošlotjedno upletanje Rusije u Siriji dodatno je zakompliciralo sukob u kojemu su, kada je 2011. počeo, sudjelovali režim Bašara al Asada i naoružani pobunjenici, a poslije se priključile brojne skupine, sirijske i inozemne, te velesile.
Sirijska vojska: Broj vojnika u sirijskoj vojsci koja je na početku sukoba u borbenim postrojbama imala 300.000 ljudi, do danas se prepolovio zbog pogibije, dezertiranja i nediscipline.
Skupina Islamska država (IS), Kurdi, umjereni pobunjenici, islamisti i Fronta al Nusra, sirijski ogranak Al Kaide, oteli su joj dvije trećine teritorija. No područje koje danas kontrolira strateški je važno jer obuhvaća Damask, Homs i Hamu u središtu zemlje, obalu i dio Alepa, na kojim područjima živi 50 posto još prisutnog stanovništva Sirije.
Prorežimske milicije imaju oko 150 do 200.000 ljudi. Glavna milicija, Snage za nacionalnu obranu (FDN, 90.000 boraca) osnovana je 2012.
Uz mnoštvo domaćih milicija tu su i one iz Libanona, Irana, Iraka i Afganistana. Najvažnija je milicija libanonskog Hezbolaha koja po procjeni stručnjaka broji između 5.000 i 8.000 ljudi.
Rusija: Važna saveznica režima od 30. rujna izvodi zračne udare u kojima je u tjedan dana pogođeno 112 meta, navodi Moskva. S brodova u sastavu njezine Kaspijske flote ispaljivane su i krstareće rakete.
Rusija je zadnjih tjedana sve jače prisutna u toj zemlji, gdje je u zračnoj luci u Latakiji uspostavila svoju zrakoplovnu bazu i kamo je dopremila pedesetak borbenih zrakoplova i helikoptera, sustava za zračnu obranu i modernu opremu, koje je dio prepustila režimu. Najmanje je 1.700 vojnika poslano kao pojačanje, navode ruska glasila.
Iran: Glavni regionalni saveznik sirijskog režima, poslao je 7.000 Čuvara revolucije kao pomoć vojsci, a osigurava i vojne savjetnike te gospodarsku pomoć.
Pobunjenici i front Al Nusra
Ahrar al Šam: Jedna od glavnih pobunjeničkih skupina. Osnovana je 2011. i financirana iz zemalja Perzijskog zaljeva i Turske, misle stručnjaci. Djeluje uglavnom na sjeveru i u okolici Damaska. Bliska salafistima, 2015. se Zapadu pokušala predstaviti kao umjerena.
Fronta al Nusra: Sirijski ogranak Al Kaide, najvažnija džihadistička skupina u Siriji, nakon suparničkog IS-a. Vođa joj je Abu Mohamad al Džolani, a Washington ju je uvrstio na popis terorističkih skupina. Sklopila je savez s pobunjeničkim skupinama u pokrajinama Idlebu i Alepu. Prisutna je i blizu Damaska i na jugu zemlje.
Ove dvije skupine zajedno s manje važnim skupinama dio su “Osvajačke vojske” osnovane 2015. Financiraju je, smatraju stručnjaci, zemlje Perzijskog zaljeva, a sirijsku je vojsku potisnula iz gotovo čitave pokrajine Idleba.
Džajš al islam: Najvažnija pobunjenička skupina u okolici Damaska. Vodi je Zahran Aluš, islamist.
Južna fronta: Okuplja neislamističke oružane skupine koje su osvojile dijelove pokrajine Dere, na jugu.
Islamska država: Najbolje organizirana skupina, najbogatija i najzloglasnija zbog svojih zločina, nakon ulaska u sukob 2013. osvojila je polovicu sirijskog teritorija.
Njezin je vođa Abu Bakr al Bagdadi, ima desetke tisuća ljudi i bori se protiv režima, Al Nusre, drugih pobunjenika i Kurda. U lipnju 2014. proglasila je “kalifat” na osvojenom području u Siriji i u susjednom Iraku.
Gotovo 30.000 stranih džihadista ušlo je u te dvije zemlje od 2011., većinom u sastavu IS-a, navode američke obavještajne službe.
Kurdi: Uglavnom prisutni na sjeveru i na sjeveroistoku, sami brane svoja područja nakon povlačenja vojske iz tog dijela zemlje. Uz potporu međunarodne koalicije pokušavaju potisnuti IS iz nekih svojih gradova.
Međunarodna koalicija: Zbog IS-ovih zločina Sjedinjene Države i arapske zemlje pokrenule su u rujnu 2014. zračne udare na džihadiste te skupine, ali ih dosad nisu uspjele neutralizirati. Koaliciji se pridružilo više zapadnih zemalja, među kojima Velika Britanija i Francuska.
