Odnos Vlade Zorana Milanovića prema državi BiH i Hrvatima u BiH bit će cjelovitiji i pravedniji nego što je do sada bio, biskup Franjo Komarica nije trebao primiti orden na dan Karadžićeve genocidne tvorevine, kardinal Vinko Puljić i reis Mustafa Cerić morali su očigledne probleme, pa i vehabijskoga pokreta, razmotriti u dijalogu i tolerantnoj atmosferi; kardinal Puljić i Katolička crkva u BiH jedini iskreni zagovornici opstanka i jačanja ove države… To su naglasci iz intervjua koji je predsjednik HKD Napredak dr. Franjo Topić dao mostarskom Dnevnom listu. Ovaj zanimljiv razgovor, koji je vodio novinar Antun Mrkonjić, prenosimo u cjelosti, bez ikakvih intervencija.
Bili ste ovih dana u Zagrebu i imali prigodu razgovarati i razmijeniti mišljenja s ključnim ministrima u Milanovićevoj vladi. Neki su posumnjali u dobronamjernost pa i siju strah od nove “lijeve” Vlade RH. Kakvi su Vaši dojmovi, ima li razloga za defetizam ili će to biti odgovorna Vlada sa zdravim kontinuitetom vođenja politika spram BiH i Hrvata u ovoj državi?
– Ja sam prioritetno s najvišim dužnosnicima Vlade RH vodio razgovore o kulturi i pomoći Hrvatima u BiH u toj oblasti, apsolutno svjestan kako se Hrvatska u posljednje vrijeme i u razdoblju vladavine HDZ-a opredijelila za dominantu politiku pomoći Hrvatima u BiH upravo u sferi kulture, zdravstva, obrazovanja i povratka. Čini mi se sasvim logičnim da sam nametnuo tu temu i želio se upoznati kako nova Vlada premijera Zorana Milanovića, u razdoblju teške financijske krize, promatra i misli pomagati Hrvatima u BiH. Odmah moram kazati, moji su dojmovi vrlo povoljni. Razgovarao sam s ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić, ministrom sporta i obrazovanja Željkom Jovanovićem i ministricom kulture Andreom Zlatar. Prema onome što sam čuo, odnos Vlade RH prema Hrvatima u cijeloj državi BiH će biti transparentniji, konkretniji , kompletniji i sveobuhvatniji. To će biti odnos prema Hrvatima u cijeloj BiH pa, rekao bih, pravedniji nego što ga je prijašnja Vlada imala. Šefica hrvatske diplomacije gospođa Pusić ima vrlo korektan stav prema BiH, iznimno je dobro upućena u političku zbilju i svu složenost odnosa u našoj zemlji. Ali, ipak treba sačekati i vidjeti kakva će djela biti. Znam da će ovo izazvati kod nekih gnjev i nezadovoljstvo i da će krivo tumačiti, ali ja moram kazati kako je težište dosadašnje pomoći pa i političkih odnosa bilo usmjereno pretjerano prema Hercegovini što pokazuju brojni podaci i činjenice. Naravno, situacija je u BiH komplicirana, na sceni tri nacionalna politička i druga korpusa, po Ustavu ravnopravna i s različitim političkim koncepcijama. Nitko ne gaji iluzije da je BiH složena zemlja i da postoje različiti pogledi na njezinu budućnost i uređenje iz Banje Luke, Mostara ili Sarajeva. Što se Hrvata tiče, ja mislim da je vrlo bitno, i to sam zamolio ministricu Pusić, da se prošire vidici na čitavu BiH. Smatram kako s njezine strane neće biti nikakvih problema, ona odavno razumije stanje, položaj i interese svih Hrvata u BiH, ali i strateške interese hrvatske države. E, sada kako će se to pragmatično provoditi, ostaje za vidjeti. U mnogome to ovisi i o Vladi BiH. Rečeno je da cijeli vrh Hrvatske Vlade uskoro dolazi u BiH i odlučan je pokušati riješiti otvorena pitanja između BiH i Hrvatske. Bit će to prvi službeni odlazak Milanovićeve Vlade izvan RH, što je već i simbolički važno, ali se čeka partner, odnosno novo Vijeće ministara BiH.
Jeste li u kontekstu pomoći hrvatskim kulturnim institucijama i društvima u BiH tražili i veću i konkretniju pomoć Napretku?
– Napretku treba pravedna i zaslužena potpora, a ne nikakve privilegije. Mi razumijemo tešku gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, zahvaljujemo na dosadašnjoj vrlo značajnoj pomoći , međutim, ja sam sebi kao predsjednik Napretka uzeo za pravo provjeriti kod novih hrvatskih vlasti njihovo opredjeljenje za jačanje kulture u Hrvata na cijelom području BiH i pomoći konkretnim projektima koji su vitalni za opstanak Hrvata u ovoj državi. Mi zapravo samo želimo da se poštuje kriterij uspješnosti i rezultata rada i da se kod svake podjele, makar i skromnih, sredstava vodi računa o onima koji se požrtvovano i uspješno bore za hrvatsku kulturu i promoviranje nacionalnih interesa u cijeloj BiH. HKD Napredak je prevažan, on se dokazao i zaslužuje barem ravnopravni status, što često nije imao niti u Zagrebu niti u Mostaru. Moram kazati kako sam vrlo zadovoljan razgovorima s ministricom kulture prof. Zlatar. Ona poznaje rad Napretka i voli naše društvo. Niti jednoga trenutka nisam posumnjao da će pomoći koliko god to bude u njezinoj moći. Također, i ministar obrazovanja i sporta Jovanović je podržao projekt Vrhbosanske nadbiskupije, Franjevačke provincije i Napretka o osnivanju Vrhbosanskoga sveučilišta. To bi bila kontinuirana pomoć jer je i prošla Vlada obećala potporu, a bez njihove pomoći mi ne možemo krenuti u realizaciju iznimno važnoga projekta za Hrvate u BiH. Svi su podržali Napredak i projekte iz oblasti kulture i obrazovanja i sada slijedi vidjeti što će od tih obećanja bit i ispunjeno. Želio sam ih uvjeriti daje za RH lakše, učinkovitije i jeftinije promicati hrvatsku kulturu u BiH preko Matice, drugih društva i Napretka nego to raditi izravno iz RH. Uostalom, mi smo to svi i dosad činili.
Rijaset IZ-a BiH je ovih dana silno optužio kardinala Vinka Puljića da širi laži, vrijeđa “komšije” Bošnjake muslimane i nepotrebno radikalizira problem vehabijskoga pokreta, odnosno širenje islamskoga radikalizma. Kardinal je te optužbe odbacio, međutim, ostaje gorak okus da neki možda žele spočitati i posumnjati u kardinalovo opredjeljenje za jačanje i opstanak BiH, njegov doprinos izgradnji mira i povjerenja među narodima u BiH. Kako Vi komentirate ove međusobne verbalne prepiske?
– Moram priznati kako nerado komentiram takve stvari jer je to osjetljiv problem i nelagodno je ulaziti u probleme druge vjerske zajednice. Odmah se suočite s negodovanjem i negativnim reakcijama. U BiH se često miješaju nacionalna i politička pitanja s vjerskim. Ljudi su jako osjetljivi na ta pitanja i najčešće ljudi samo gledaju na čijoj ste strani, pa bi stoga i meni bolje bilo šutjeti, ali to je linija manjeg otpora. Bilo bi krivo i nekorektno posumnjati i dovesti u pitanje kardinalovo opredjeljenje za mir i jačanje države BiH. Odgovorno tvrdim da je Katolička crkva, na čelu sa nadbiskupom Vinkom Puljićem, dala veliki doprinos opstanku BIH i sada je istinski i iskreno opredijeljena za cjelovitu državu BIH. Nebrojeno smo puta to dokazali konkretnim humanitarnim akcijama i lobiranjima po svijetu, raznim porukama. Neki drugi se ponašaju kolebljivo, nemaju viziju ili se žele zatvoriti u entitetske tvorevine. Katolička crkva nikad nije oklijevala niti imala rezervnu opciju osim cjelovite države. I ovih dna je to Vatikan potvrdio. U tom smislu optužbe na račun kardinala Vinka Puljića su neprihvatljive i anakrone. S druge strane, smatram kako nije trebalo doći do javnih rasprava. Sporna pitanja trebali bi u miru uz kavu rješavati poglavari Katoličke crkve i Islamske zajednice. Mišljenja sam da imamo previše napetosti od politike da bi je trebali još dodavati i vjerski poglavari. Njihovo je poslanje ipak mirotvorstvo, naravno na dobrim i iskrenim temeljima. Ali, treba otvoreno kazati kako problem mudžahedina i vehabija postoji i on je, prije svega, problem Islamske zajednice u BIH, i još više državnih institucija. Problem postoji, to se ne može osporiti niti negirati. Ja sam i 1993. godine kazao tadašnjem predsjedniku Vlade BiH Harisu Silajdžiću da, ako vehabije dođu u BiH i to iziđe u svjetsku javnost, BiH se neće nikada moći oprati od toga. Na kraju, bez obzira na sve probleme, mislim da je vrlo važno razvijati dijalog i prijateljske odnose. I dalje smatram da je poslanje BiH dijalog i ekumenizam. Nitko ne može biti sretan ako su drugi pored njega nesretni.
Upravo se na zagovoru za dijalog i praštanje “branio” banjolučki biskup dr. Franjo Komarica kada su ga mnogi optuživali što je od Milorada Dodika na Dan RS-a primio Orden časti. Smatrate li Vi da je biskup postupio ispravno?
– Prvo ću reći da osobno biskupa Franju Komaricu izuzetno cijenim, smatram ga herojem i velikim čovjekom. No, smatram da je šteta što je primio taj orden. Da se razumijemo, Dodik je legalni predsjednik RS-a, koliko god se to nekome sviđalo ili ne. Biskup ili bilo tko drugi se mora s njim sastajati, ali je drugo primati orden. Dan RS-a 9. siječnja nije nikakav daytonski RS, nego da bude jasnije, to je osnivanje “SAO Krajine”. Ona je poubijala na tisuća Hrvata, Bošnjaka i protjerala s njihovih stoljetnih ognjišta više od 200 tisuća Hrvata, zatim Bošnjaka. Neistina je i to izrečena u našoj zemlji od predsjednika Srbije Borisa Tadića, koja je također sudjelovala vrlo izravno u stvaranju svih SAO i u svim ubijanjima, da je RS odgovor na stvaranje samostalne BiH. Pa referendum je bio 29. veljače i 1. ožujka 1992. Dakle, to je krivotvorenje povijesnih činjenica. Praštati apsolutno treba, međutim, za praštanje i u ispovijedi se traži da se netko pokaje i da nadoknadi štetu. Ako to učini Dodik i vlast u RS-u, onda se može ići dalje.
