Katarina Prnjak: U Irskoj nije lako, Hrvati žive u garažama, lažu sebe i druge o lijepom životu

Nećemo se lagati: Život u Irskoj ima puno dobrih strana, ali ovdje je jako teško živjeti. Stanovi su preskupi, grad je prljav i jako opasan noću, a većina radi najgore poslove

Možda ste primijetili da sam prestala pisati. Da, jesam. Punih mjesec dana nisam imala ništa lijepo za napisati zato sam i stala. I dalje svakodnevno primam vaše upite vezane za dokumente, posao, smještaj, moje mišljenje o ovom i onom i nadam se da sam vam bar malo pomogla sa svojim odgovorima. Od prvog dana pišem sve isključivo iz vlastitog iskustva tako da ću i ovo podijeliti s vama. A ovu kolumnu pišem potaknuta situacijom od prije nekoliko dana jer me jako iživciralo kad sam vidjela kako naša tzv. ‘gospoda’ koja su – da naglasim još u Hrvatskoj, sve znaju što god ih pitate (u grupama koje bi trebale služiti za dijeljenje korisnih i prvenstveno točnih informacija). Ma toliko su spremni da će vam i u ponoć prvi odgovoriti, a to što njihovi odgovori nemaju puno veze s točnom informacijom, to više-manje. Otprilike kao da ja objašnjavam što je sve potrebno za upravljanje avionom. Zašto to sve govorim?! Potakla me priča čovjeka koji je neko vrijeme proveo u Irskoj te se odlučio vratiti u Hrvatsku. Čovjeka su ljudi jako napali jer je on kao ‘nenormalan’ i optužili ga za propagandu, suradnju s HDZ-om i SPD-om i da svojim ‘nečuvenim istupom’ ubija volju onima koji se upravo spremaju na put. Ma sram ga može biti! A gospodin je samo napisao na koji je način on doživio život u Irskoj. A ja ću vam reći da smatram da je u potpunosti u pravu i sad ću sve to i obrazložiti.

Smještaj je jako skup

Kao prvo – spomenuo je da je smještaj jako skup – i je ako se odlučite za varijantu da si iznajmite stan, sami, ne s deset nepoznatih ljudi. Svaka čast onom tko može živjeti s toliko ljudi, ježim se od same pomisli da dijelim toalet s nekim. Većina Hrvata koja dođe ovdje zbog posla na početku živi u hostelu, bukira ga iz Hrvatske na najduži mogući period i nakon toga žive u kojekakvim improviziranim smještajima (kažem improviziranim jer je bilo slučajeva gdje se od garaže napravila tzv. garsonijera u kojoj je živjelo koliko god je stalo ljudi. Ako nije garaža, onda se najčešće odluče za ‘šering’ (dijeljenje životnog prostora s više osoba u svrhu plaćanja što niže mjesečne rente). Razumijem da ste došli ovdje kako bi ste zaradili, stavili neke novce sa strane, ali onda ZA BOGA MILOGA NEMOJTE LAGATI SEBE, A NI DRUGE! Ne živite s njih 10 jer vam je baš super upoznavati nove ljude, kulturu i običaje i slična sranja ( oprostite na izrazu). Za hrvatski pojam nije normalno da dijelite kuću s 10 različitih ljudi, ali ovdje je to cool – što mi Balkanci znamo. Ma Irska je obećana zemlja i baš je sve onako cool! Kao što sam već spomenula, ovdje je standard neusporedivo bolji i radnik je ovdje poprilično zaštićen i cijenjen i ne može mu se baš tako lako dati otkaz kao što to kod nas nažalost biva, ali ovdje velika većina radi najgore poslove i nitko ih nigdje ne spominje. Raditi npr. kao kitchen porter vjerujem nije lako. Pogotovo ako imate fiksnu plaću, pa vas izrabljuju do maksimuma radeći po 15 sati dnevno, a ako si plaćen po satu totalno je druga priča, logično! Ali to naravno nitko ne spominje. Vi ste u Irskoj koja je obećana zemlja za nas jadne Hrvate i vama je super! Da je barem tako, ali ja iskreno ne vjerujem velikoj većini zato što jako dobro znam kako stvari stoje ovdje.

Klošari i beskućnici

Druga stvar: U Hrvatskoj zamjeramo što ‘klošari’ kako ih se redovito etiketira prose po Zagrebu, a ovdje vam je simpatično vidjeti mladog gospodina u adidas trenirci bez kapi krvi u sebi – izgleda kao da je upravo izašao iz Walking deada – koji vas žica cigarete, pare i slično. Svako malo naletim na ispijene i krezube ljude sa skorenom slinom oko ljubičastih usta koji mi se obraća na potpuno nerazgovijetnom engleskom. Točnije – na svakih 100 metara naletjet ćete na nekog s ‘Insomnia’ čašicom u ruci i s natpisom ‘pomozite beskućniku’. To me strašno smeta. Pa me vi sad lijepo osudite zbog mog mišljenja. E sad, zašto me takav beskućnik smeta? E pa zato što ti isti žive od socijalne pomoći koja je cca 180 € tjedno i lijepo po zimi sjede u svojim vrećama za spavanje, žicaju pare, puše ‘amber leaf’ i zapomažu da im pomognete. Sad je sve isto samo bez vreća za spavanje – ljeti sjede na kartonu. Ne bi ti pomogla da imam sve pare ovog svijeta! Živ si, zdrav i radno sposoban, pa izvoli lijepo digni tu lijenu neradničku guzicu i kreni u potragu za poslom! Bar se ovdje posao može naći.

Neredi i krađe u centru Dublina

Grad je takav da svakim danom dolazi sve više i više ljudi, baš zbog toga što im se slika o Irskoj toliko uljepšava, a ne bi trebala. Nitko ne spominje centar grada koji vrvi od ljudi u svako doba dana i u kojem je toliko nereda, krađa, koji je toliko prljav i u koji se ne preporučuje ići navečer. Kad padne mrak, ne mislim u tri sata ujutro. Ne, ma to je prekrasno jer je Irska obećana zemlja i baš je lijepo vidjeti kad je grad ‘živ’.

Irci su ljubazni, ali na ulicama je najmanje Iraca

Što se tiče Iraca, i dalje tvrdim da su jako opušteni, nasmijani, ljubazni i uvijek spremni pomoć, ali stvar je u tome da je ovdje NAJMANJE IRACA! Na ulici se vise čuje španjolski nego engleski. Ulice su prljave i zapišane! Oprostite na mom slobodnom rječniku, ali tako je. Ja ne uljepšavam. A isto tako ni ne pretjerujem, ni najmanje! Htjeli priznati ili ne, mi smo takvi da uvijek moramo mrziti nekoga. To nam je jednostavno sastavni dio života. Automatski vrijeđamo,omalovažavamo i u konačnici mrzimo onog koji se ne slaže s nama! U ovom slučaju su napali čovjeka koji je iznio svoje mišljenje jer po vašem stručnom mišljenju on nije normalan. Rekao je da je Irski standard jako dobar – je. Rekao je da su stanovi preskupi – jesu. Rekao je da je grad prljav – je. Vratio se doma jer nije vidio smisao toliko se žrtvovati za nešto što nije vrijedno toga – i neka je! Sretno mu bilo! I ovim putem mu čestitam što je sve to objavio i podigao toliku prašinu zbog svog postupka! Bravo Gospodine! Hvala na pažnji, a ja sam na njegovoj strani…

Izvor: Scena.hr / Foto: Katarina Prnjak