Večer uoči blagdana sv. Ive žitelji Kreševa su još jednom mogli posvjedočiti jednoj od najstarijih tradicija koje se uspješno prenose sa generacije na generaciju.
Jangija je običaj paljenja vatre uoči svetkovine rođenja sv. Ivana Krstitelja, to jest 23. lipnja uvečer. Riječ je zapravo o pretkršćanskom narodnom običaju koji pripada ciklusu običaja vezanih uz zimski i ljetni suncostaj te proljetnu i jesensku ravnodnevnicu. Paljenje jangije vezano je za uz žetvene običaje i početak ljeta.
Paljenje jangije, koja se u nekim mjestima naziva ”Cvjetnjak” ili “Ivanjski krijes” (mada nema nikakve veze sa cvijećem nego sa “svicima” koji lete iz vatre, pa je neispravni i nelogični naziv Cvijetnjak nastao, ustvari, od riječi Svitnjak), posebno je oduševilo najmlađe Kreševljake i njihove goste koji nisu mogli sakriti svoje zadovoljstvo.
Ono po čemu je kreševska jangija poznata je odmjeravanja snaga između Gornjeg i Donjeg Čela. Čija je jangija bila veća i koja je bolje gorjela, pitanja su koja će i ove godine ostati bez jasnog odgovora, a oba dijela Kreševa će, po tradiciji, više hvaliti svoju vatru.
Transparent na janjgiji Donjeg Čela, treba i to napomenuti, posljedica je činjenice da je donječelanska janjgija zapaljena večer prije nego što je trebala, a počinitelj(i) je(su) nepoznat(i), no nema nikakve sumnje da je riječ o osveti za istu stvar koja je prije dvije godine napravljena Donječelanima.
Nakon što su zapaljene jangije u oba tabora se, uz pokoju kapljicu, feštalo do dugo u noć.
Pripreme za paljenje janjgije u Kreševu pratio je ove godine i mladi istraživač Safet Hadžimuhamedović, doktorski kandidat iz antropologije na Sveučilištu Goldsmiths u Londonu, koji priprema doktorat o sakralnoj geografiji Bosne. On je posjetio i Gornje i Donje Čelo, kao i selo Vranke, gdje je s mještanima popričao o svemu vezanom za tradiciju paljenja janjgije. [Kresevo.ba]
