Na mjestu gdje su rakete udarile jedan se dio zgrade urušio. U tome dijelu zgrade, u prizemlju, u jednoj od soba, visio je i veliki reljef Jugoslavije. Šrapnel je načinio rupu na mjestu gdje je trebao biti Beograd
Piše: Zoran Filipović
Dana 7. listopada 1991. godine dva su JNA MIG-a, u pokušaju atentata na hrvatsko držano vodstvo, raketirali Banske Dvora na zagrebačkom Gornjem Gradu, gdje je tada bilo sjedište Predsjednika RH.
Na sreću, predsjednik dr. Franjo Tuđman je “za dlaku” izbjegao ovu pogibelj.
Taj dan sam se upravo bio vratio s moje tajne samostalne dramatične misije na Kosovo gdje sam, nakon moga izlaska iz Vukovara 29. rujna 1991. i detektiranja ozbiljnog stanja obrane RH, pokušao nagovoriti Kosovsko-Albansko vodstvo na Albanski ustanak, te otvaranja tzv. “južne fronte” prema Srbiji.
Ovako sam tu epizodu raketiranja Banskih Dvora opisao u mojoj knjizi “Dnevnik smrti” i monografskoj knjizi “1991.” na hrvatskom i engleskom jeziku:
Zagreb, 8. listopada 1991.
„… Išao sam u Banske dvore. Tužna slika. Još pred samom zgradom tragovi zločina, popadali crijep i žbuka miješaju se sa staklom. Na samom ulazu, u prolazu k dvorištu, predsjednikov BMW. Prošao je bez oštećenja. Po njemu je samo popadala prašina. Prava je šteta s unutarnje strane dvorišta i na gornjim katovima. Sa svih su prozora izbijena stakla, a crijep je popadao s krova.
Na prvom katu, u sobi za sastanke, sve izgleda kao normalno. Sa zida vas gledaju uglednici iz hrvatske povijesti, uključujući i bana Josipa Jelačića. Stolice su uredno poredane oko masivnog stola, i na prvi pogled tu vlada savršen sklad. Cijelo vrijeme osjećate prisustvo neke greške, velike greške, koju nikako da uočite. U tome skladu, nešto je remetilo harmoniju. Luster na stolu. Ogroman, teški, kristalni luster odmarao se na uglačanom stolu.
Svi lusteri u kući su popadali, svi prozori i vrata su izbijeni. Stvari koje su po sobama bile razmještene u savršenom skladu i potrebi, starinske ure i svijećnjaci, stilske komode i umjetničke slike starih majstora na zidu, dobile su patinu od žbuke i fine prašine. Zavjese od fine čipke vise u neredu s neočekivanih mjesta.
Na mjestu gdje su rakete udarile jedan se dio zgrade urušio. U tome dijelu zgrade, u prizemlju, u jednoj od soba, visio je i veliki reljef Jugoslavije. Šrapnel je načinio rupu na mjestu gdje je trebao biti Beograd.
U dvorištu zgrade najtužniji prizor. Jedna breza, presječena udarom nisko pri zemlji, naslonjena na ostatke nekadašnje terase, platila je životom. U općoj euforiji spašavanja, njena će smrt ostati neprimijećena…“
NE DOPUSTIMO DA SE ZABORAVI!!!
dd1007
