Mogućnost uspostave vlasti bez suglasnosti većine hrvatskih izaslanika u Domu naroda otvorile su oktroirane promjene Ustava Federacije BiH, koje je donio bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. Za potvrđivanje predsjednika Federacije BiH prije je bila potrebna natpolovična većina svakog nacionalnog kluba u Domu naroda Federacije BiH, a Petritsch ju je smanjio na trećinu. Sada SDP pokušava procesom izbora delegata za Dom naroda “dobaciti” do te trećine
Ni četiri i pol mjeseca nakon održavanja općih izbora u Bosni i Hercegovini nema ozbiljnih naznaka o tome koje će stranke činiti vladajuću većinu u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH. Bezbrojni sastanci, platforme, kontakti i apeli rezultirali su, zasad, pat-pozicijom. Ovih se dana u medijima u BiH najprije pojavila spekulacija da su nepomirljive strane, blok okupljen oko SDP-a BiH i dva HDZ-a, na korak do dogovora o formiranju vlasti u Federaciji BiH, potom i najava da bi Hrvati mogli proglasiti treći entitet, pa onda žestoka reakcija SDP-a. Tim smo povodom razgovarali s predsjednikom HDZ-a 1990 Božom Ljubićem.
Zašto ni četiri i pol mjeseca nakon izbora vlast u BiH nije uspostavljena? Gdje je, prema vašem mišljenju, ključni problem?
– Na žalost, ne vidim spremnosti SDP-a da se razgovara u realnim okvirima uvažavajući bit Bosne i Hercegovine i duh Ustava iz Daytona. Ma kako taj Ustav bio nesavršen, njime je zacrtano da BiH može funkcionirati i opstati samo kao država triju konstitutivnih ravnopravnih naroda. Kao nezaobilazan čimbenik i parametar konstitutivnosti je pravo svakog naroda na izbor legitimnih predstavnika u institucije vlasti države, entiteta i županija te jednaka pozicija u procesu odlučivanja na svim tim razinama. Sve je to već odavno Hrvatima (i ne samo Hrvatima) onemogućeno u Republici Srpskoj, jer je, kao rezultat rata, broj Hrvata sveden na manje od 10 posto predratnoga. Sada slično pokušava Hrvatima učiniti SDP u Federaciji, gdje danas živi velika većina preostalih Hrvata u BiH. SDP je, naime, koristeći mogućnosti slova Daytona, već dva puta izigrao duh Ustava izborom, većinom bošnjačkih glasača, Željka Komšića, nesumnjivo pripadnika hrvatskog naroda, na mjesto hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu (ovdje pojmovna razlika između pripadnika i predstavnika ima suštinsko značenje). Sada se slično pokušava uraditi i u formiranju federalne vlasti o čemu svjedoči priopćenje SDP od četvrtka 17. veljače, koje je navodna reakcija na navodnu izjavu Ive Mire Jovića o uspostavi trećeg entiteta. U priopćenju SDP najavljuje da će za dva tjedna pristupiti formiranju vlasti u Federaciji čak bez formiranog Kluba Hrvata u Domu naroda, što je apsolutno neustavno. Uz to prijeteći podsjeća na 2001.: “Podsjećamo javnost da se isto pokušalo uraditi i 2001. godine. Taj pokušaj se završio tako da je tadašnji predsjednik HDZ-a, Ante Jelavić, sam priznao da je to bila velika greška, potom je pravomoćno osuđen i do danas se nalazi u bjekstvu”. Je li to možda poruka meni ili Čoviću?
Stajalište HDZ-a 1990 je da Bosna i Hercegovina treba korjenitu ustavnu reformu koja će uključivati i novu teritorijalnu i administrativnu organizaciju, logičniju i pravedniju od postojeće. To, naravno, podrazumijeva federalni ustroj s federalnom jedinicom (ili jedinicama) s hrvatskom većinom, podrazumijevajući uvijek da se radi o multietničkim jedinicama |
A Ustav Federacije BiH dopušta uspostavu vlasti bez suglasnosti većine hrvatskih izaslanika u Domu naroda?
– Tu su mogućnost otvorile oktroirane promjene Ustava Federacije BiH, koje je donio bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. Za potvrđivanje predsjednika Federacije BiH prije je bila potrebna natpolovična većina svakog nacionalnog kluba u Domu naroda Federacije BiH, a Petritsch ju je smanjio na trećinu. Sada SDP pokušava procesom izbora delegata za Dom naroda “dobaciti” do te trećine da bi onda, na temelju činjenice da zajedno sa SDA ima natpolovičnu većinu u Zastupničkom domu, u trećem krugu izabrao “svog Hrvata” na čelo Federacije, te posljedično i podobne pripadnike Hrvata u vladu Federacije. Kad bi se to dogodilo, to bi bio završni čin pretvaranja BiH u državu dvaju entiteta – jednog pod srpskom, a drugog bošnjačkom dominacijom, odnosno prejudiciranje ustavnih promjena.
Kako onda vidite rješenje za uspostavu vlasti?
– Jedini mogući dogovor je formiranje vlasti koja će uvažavati većinski izborni legitimitet svakog od triju konstitutivnih naroda. Pritom se blok koji čine HDZ BiH i HDZ 1990 nikako ne može zaobići, jer i površna analiza jasno pokazuje da nose 90 posto hrvatskoga izbornog legitimiteta. Kao ključ rješenja sam predložio da stranke ili »blokovi« koji ostvare natpolovičnu većinu u nacionalnim klubovima Federacije BiH i države imaju pravo i izabrati nacionalne predstavnike u izvršnu vlast na ovim razinama.
U BiH se neprekidno govori o ustavnim promjenama i preustroju zemlje, izborne i postizborne nelogičnosti dodatno aktualiziraju tu temu. Koje bi minimalne promjene trebalo provesti da bi se ubuduće izbjegle situacije u kojima jedan narod drugome bira predstavnike, predstavnici brojnijeg naroda odlučuju o sastavu vlade itd?
– Naoko i najmanje ustavne promjene u jednom segmentu traže promjene u ostalima. Npr. Europski sud za ljudska prva presudio je da Ustav BiH krši ljudska prava nacionalnih manjina jer se zbilja predstavnici nacionalnih manjina ne mogu kandidirati za Predsjedništvo BiH, jer je to pravo dano samo pripadnicima konstitutivnih naroda. Nastranu što je gotovo jedina razlika između položaja Hrvata i nacionalnih manjina u Ustavu ta što Hrvati imaju pravo kandidirati, ali ne mogu izabrati legitimnog predstavnika. Dakle, nužna je promjena u izboru članova Predsjedništva BiH. Moguće rješenje je da se članovi Predsjedništva biraju neizravno u Domu naroda BiH ili da se u tom domu utvrđuje prijedlog sastava Predsjedništva, a da se potvrđuje u Zastupničkom domu.
Da bismo sva tri naroda stavili u istu poziciju, nužno je zaštititi narodni legitimitet u Domu naroda tj. onemogućiti da predstavnici brojnijeg naroda malobrojnijem biraju Dom naroda što danas dijelom imamo, dakle mijenjati Ustav i Izborni zakon koji uređuje izbor delegata u domove naroda. Naime, u Dom naroda parlamenta Federacije BiH danas županija Goražde bira jednog delegata Hrvata, iako u Goraždu danas ne živi više od nekoliko osoba hrvatske nacionalnosti isto kao i Posavska županija gdje živi oko 40 tisuća Hrvata ili upola manje nego u županiji Zapadna Hercegovina gdje živi više od 100 tisuća Hrvata. Slično je s kantonima Tuzla, Sarajevo, Zenica, Bihać koji svi imaju od jednog do dva delegata Hrvata u spomenutom domu iako u njima ne živi više od nekoliko posto Hrvata. Jasno je da je većina ovih delegata izabrana u kantonalne skupštine većinom glasova Bošnjaka, onda posredno u Dom naroda Federacije BiH i posredno Dom naroda BiH. Nužne su također promjene u proceduri odlučivanja posebno u Parlamentarnoj skupštini BiH i vladama entiteta koje će izjednačiti poziciju sva tri naroda što danas nije slučaj. Naime danas svaku odluku u Vladi Republike Srpske u Banjoj Luci može donijeti srpska, a u Sarajevu bošnjačka većina ministara.
Taj problem preglasavanja u vladi mogao bi se riješiti i bez ustavnih promjena, kad bi postojao politički konsenzus vladajuće većine.
– Naravno, ja osobno i HDZ 1990 smo još prije dvije godine pokrenuli inicijativu izmjena Zakona o vladama entiteta na način da se u proces odlučivanja uvede ista procedura koja vrijedi u Vijeću ministara tj. da je za svaku odluku koja je u mjerodavnosti vlade potrebna natpolovična većina svih ministara koji glasuju uključujući i najmanje jednu trećinu pripadnika svakog konstitutivnog naroda u vladi. Također smo imali i odgovarajući prijedlog za proceduru odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini BiH, koje smo prezentirali domaćim i međunarodnim partnerima prigodom neuspjelog pokušaja ustavne reforme zvane »Butmirski proces« uz medijaciju SAD-a i EU-a.
Nisu li hrvatske stranke čitave četiri godine potratile, propuštajući povesti jaču akciju za promjenu makar najočitijih nelogičnosti u izbornom procesu?
– Nije sadašnja neravnopravna pozicija Hrvata posljedica politika Hrvata ni posljednjih četiri pa niti posljednjih deset godina. To je posljedica ustavnih rješenja i neprincipijelnih kompromisa na štetu Hrvata od Washingtona, kad je stvorena Federacija BiH od privremenih ratnih aranžmana pod kontrolom Armije BiH i HVO-a, i Daytona, kad je stvorena današnja BiH na način da su skoro pa slijepljena dva ratna entiteta Federacija BiH i Republika Srpska, pa do oktroiranih ustavnih promjena Federacije već spomenutog visokog predstavnika W. Petritscha. Ako administracija najmoćnije države svijeta uz pomoć Europske unije nije uspjela u Butmiru dovesti nas do i minimalnih ustavnih promjena, kako bi to mogla hrvatska politika u BiH u ovakvom ustavnom okviru.
Kakav je stav HDZ-a 1990 o teritorijalnom preustroju BiH? Zagovarate li treći entitet? Koje bi područje teritorijalna jedinica s hrvatskom većinom trebala obuhvatiti?
– S pojmom treći entitet se manipulira uvijek kad se žele diskreditirati legitimni hrvatski zahtjevi za jednakopravnošću u BiH. S druge strane, pojam treći entitet sami Hrvati različito poimaju zavisno o tome gdje žive, u Hercegovini, u srednjoj Bosni, u Posavini ili pak kao manjina u ostalim regijama, a većina njih ga poima kao metaforu za ravnopravnost. Stajalište HDZ-a 1990 je da Bosna i Hercegovina treba korjenitu ustavnu reformu koja će uključivati i novu teritorijalnu i administrativnu organizaciju, logičniju i pravedniju od postojeće. To, naravno, podrazumijeva federalni ustroj s federalnom jedinicom (ili jedinicama) s hrvatskom većinom, podrazumijevajući uvijek da se radi o multietničkim jedinicama jer drukčije ne bi bilo ni moguće s obzirom na veliku izmiješanost usprkos ratu i etničkom čišćenju. Pored teritorijalne reorganizacije bitan element ravnopravnosti treba biti institucionalna ravnopravnost naroda kako na razini središnjih organa tako i na razini federalnih jedinica na principima konsocijacije što opet podrazumijeva pravo i mogućnost da svaki narod jednako odlučuje o izboru svojih legitimnih predstavnika na ove razine vlasti.
Treći entitet je dobio, recimo tako, pravo građanstva, o njemu se, kao o jednoj od mogućnosti, sve češće govori. Mislite li da je treći entitet moguće uspostaviti mirnim putem?
– Smatram da Bosna i Hercegovina stabilnost i dugoročnu opstojnost može ostvariti samo na principima ustavne reforme koja sam već iznio. Alternativa je zastoj, nestabilnost i moguća disolucija.
Kako na ovim prostorima razdruživanje, nažalost, nikada nije išlo mirnim putem, ja bih na vaše pitanje odgovorio protupitanjem. Zar mislite da je moguće osigurati dugoročnu stabilnost pa i mir u BiH bez korjenite ustavne reforme koja će izjednačiti prava konstitutivnih naroda?
Nedavno ste se sastali s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Je li na sastanku bilo riječi o izbornoj ili teritorijalnoj jedinici s hrvatskom većinom. U medijima su se naime pojavile neke spekulacije u vezi s time.
– Da, susreo sam se s njemačkom saveznom kancelarkom A. Merkel i njezinim najvažnijim savjetnicima na čelu s Christophom Heusgenom. Njemačka inicijativa ima prvenstveni cilj pomoći da Bosna i Hercegovina promjeni Ustav koji će je učiniti sposobnom i podobnom za EU integracije. Naravno razgovarali smo i o neravnopravnom položaju Hrvata i mogu reći da Njemačka ima senzibiliteta za ovo pitanje, jer je ravnopravnost naroda bitan element stabilnosti BiH. Spoznaja, oko koje smo se složili, da stabilne Europe nema bez stabilnog Balkana, a stabilnog Balkana nema bez stabilne BiH, motiv je Njemačkoj da zajedno sa saveznicima u EU i partnerima na zapadu i istoku, misleći u prvom redu na SAD i Rusiju, pomogne da BiH što prije donese ustavne promjene koje će je učini stabilnom i funkcionalnom državom. No o detaljima ne mogu govoriti, jer će oni biti važni samo ako mi kao predstavnici naroda i građana u BiH budemo u stanju približiti stajališta oko bitnih točaka reforme.
Kad se osvrnete unazad, pola godine recimo, kako biste ocijenili politiku hrvatskih stranaka u BiH? Prije svega HDZ-a 1990 i HDZ-a BiH. Kako su dva HDZ-a od ljutitih protivnika postali koalicijski partneri?
– I pored razlika između dvije stranke koje su nas posljednjih, gotovo pet godina, činile takmacima ili kako vi kažete ljutitim protivnicima, jasno je da su ovo dvije jedine stranke Hrvata u BiH koje imaju kapacitet artikulirati hrvatski nacionalni i državotvorni interes u BiH. Nadalje smatram da je za ovih 20 godina hrvatska politika upravo kroz te dvije stranke doživjela demokratsku i političku zrelost da može autonomno artikulirati političke interese Hrvata u BiH, surađivati s političkim strankama u Hrvatskoj bez potrebe za paternalizmom bilo koje od njih, te bez zazora od suradnje s bilo kojom od njih ako su u pitanju nacionalni ili međudržavni interesi. Ono što je drukčije danas nego prije četiri ili čak prije pola godine je spoznaja da ono što su mnogi prije četiri godine tretirali kao incident, još i više kao naš grijeh, a radi se o izboru hrvatskog člana Predsjedništva bez hrvatskog legitimiteta, postaje pravilo. Da su se ovaj put sve hrvatske stranke ujedinile oko jednog kandidata i da su Hrvati u 90 posto izišli na izbore, što se nigdje i nikada u demokraciji ne događa, teško da bi mogli parirati nadmoćnoj bošnjačkoj većini. Suočeni s pokušajem da se oduzme nacionalni legitimitet i domova naroda, kao odgovorni politički predstavnici naroda, zaključili smo da je ovo povijesni trenutak kad braneći narodni legitimitet u procesu uspostave vlasti, mi Hrvati zapravo branimo svoju konstitutivnost, svoj politički subjektivitet kao naroda, branimo svoje pravo na Bosnu i Hercegovinu. Zato je ovo partnerstvo dva HDZ-a jest strateško nacionalno partnerstvo, jer brani hrvatsku ravnopravnost, jest državotvorno jer Bosna i Hercegovina može opstati samo kao država tri ravnopravna naroda, jest i proeuropsko jer nastoji državu osposobiti za EU-integracije.
Dvama HDZ-ima se predbacuje da suradnjom s Miloradom Dodikom ruše BiH. Kako biste vi nazvali tu suradnju? Je li to koalicija, partnerstvo…?
– Mi želimo surađivati sa svima koji Hrvate žele priznati kao ravnopravan konstitutivni element Bosne i Hercegovine, posebice s partnerima u Federaciji gdje živi većina Hrvata i gdje ostvaruju svoje ekonomske i socijalne interese. To što Dodik podržava da sljedeći predsjedavajući Vijeća ministara treba biti Hrvat iz hrvatskog političkog bloka, nakon što su sukladno dogovoru, u protekla dva mandata predsjedavajući bili isti takav Bošnjak i Srbin, on zapravo brani princip rotacije predstavnika tri konstitutivna naroda na najvažnijim funkcijama u državi. To što brani princip da u Vijeću ministara na Ustavom predviđene pozicije za predstavnike hrvatskog naroda trebaju doći legitimni predstavnici hrvatske političke volje a ne pripadnici Naroda koje bi delegirala nehrvatska većina, on zapravo brani princip i to, kako je ne jednom rekao, ne radi Hrvata nego i sebe radi jer ako se naruši princip, samo je pitanje dana kad će neki drugi narod pa i srpski doći u sličnu poziciju. To što je stvorena percepcija da Dodik brani Hrvate od bošnjačke majorizacije, trebaju se u prvom redu zapitati predstavnici Bošnjaka.
Kao jedna od ideja za prevladavanje političke krize u BiH spominju se i izvanredni izbori. Što bi oni donijeli? Bi li se ponovio rezultat s izbora održanih 3. listopada?
– Ništa novoga i ništa dobroga. Jedan mandat gore ili dolje za pojedinu stranku, ali konstelacija političkih odnosa bi ostala slična a politička klima daleko gora nakon još jedne kampanje. Stoga treba tražiti racionalna rješenja, smještajući razgovore u realan okvir a prvi postulat realnosti je da je Bosna i Hercegovina zemlja triju ravnopravnih naroda i izborna se volja svakoga od naroda mora uvažavati.
Ivan Šabić | Vjesnik.hr
