Uistinu je neshvatljivo što su u Haagu, unatoč velikom sudskom iskustvu, godine potrošene na nevažne predmete, na tzv. sitne ribe, sve dok one krupne nisu umrle i sve dok one velike nisu uhvaćene
Piše: Vlado Rajić | Vjesnik.hr
Zašto je haaško tužiteljstvo “odlomilo” slučaj “Srebrenica” iz optužnice protiv Ratka Mladića? Zato što je Mladić bolestan, zato što je predmet velik i zato što tribunal želi pod svaku objektivnu cijenu osuditi zločinca kojeg je čekao tolike godine? Za tužiteljstvo granatiranje Sarajeva, podmukla opsada grada i stvarni urbocid, plus njegovo “šaranje” po Bosni i ubijanje koga god se stigne zločin je drugog reda?
Naravno da nije. Ali ni tužiteljstvo ni Sud nemaju drugog izbora. Mladić je ulovljen da bi bio osuđen. A o kakvom se optuženiku radi, svjedoči i niz zlodjela opisanih u prvotnoj optužnici. Dokumentu koji je računao na puno mlađa i puno zdravija optuženika.
Na haaškom je tribunalu težak teret velikih optužnica: šestorica Hrvata iz BiH, Karadžić, Šešelj, Hadžić, zatim Gotovina i Markač, iako su oni u žalbenom postupku. I onda niz drugih optuženika. Izlazna je strategija tribunala nemilosrdna. Sve to mora biti gotovo što prije. Zbog izlazne strategije i zato što boravak u zatvoru ubija. A kakav je to sud kojem optuženici umiru prije kraja postupka. Loš i neučinkovit. Od Miloševića naovamo.
Ako Sud i tužiteljstvo ostanu pri optužnici “samo” za Srebrenicu, u rad Haaškoga suda uvela bi se nova dimenzija. Načelo ekonomičnosti iskočilo bi u prvi plan. Haag bi odustao od velikih predmeta i zadovoljio se pravomoćnošću presuda koje će njegove “klijente” smjestiti iza rešetaka. Slavu ne bi pokupili, ali bi dobili na dojmu da su glavne ljude ipak osudili.
Gdje je problem? Banalan je i uistinu je neshvatljivo što u Haagu nagomilano sudsko iskustvo to nije vidjelo: godine su potrošene na nevažne predmete, na tzv. sitne ribe, sve dok one krupne nisu umrle i sve dok one velike nisu uhvaćene.
Zašto se čekalo? Zar je moguće da tribunal nije imao petlje po sustavu kratke i ubojite optužnice srediti bandu koja je skoro cijelo desetljeće mučila ove prostore? Zar je trebala jedna administrativno-novčana mjera (izlazna strategija tribunala) pa da se shvati kako živi počinitelji ratnih zločina i više nisu tako živahni.
To što je Ratku Mladiću optužnica skraćena na Srebrenicu da bi se sustigao njegov biološki vlak (i banditi obolijevaju i umiru, zar ne?) pokazuje da su i u Haagu došli pameti. Treba dobiti male predmete s objašnjivim kaznama, a ne gubiti velike spise samo zato što je isteklo vrijeme i potrošen novac za jedno ad hoc sudište.
Žrtve Sarajeva, kao i ostale Mladićeve žrtve, ipak će dobiti zadovoljštinu: harambaša zna da živ iz zatvora neće izaći.
