Profesor Filozofskog fakuteta u Sarajevo, Enver Kazaz, napisao je u autorskom tekstu, kako je 8. ožujka doživio veliku neugodnost kada ga je “s leđa fizički napao Mahir Sokolija, izvršni urednik magazina Stav”, koji mu je pritom navodno prijetio: “Zaklat ću te zubima”.
Kazaz je pri tome, u tekstu na objavljenom na Prometeju, cijeli događaj doveo u politički kontekst, predstavljajući Sokoliju kao “čuvara vlastodržačkog poretka”.
No, Mahir Sokolija (48), izvršni urednik u časopisu Stav, odlučno demantira navode Kazaza, tvrdeći da njihov sukob traje već godinama, da je privatnog karaktera i da nema nikakve veze s politikom.
Sokolija, koji je inače ratni vojni invalid (70 posto) u izjavi za Slobodnu Bosnu kaže da profesora Kazaza nikada ni u jednom tekstu u Stavu nije spomenuo i da je njihov sukob isključivo privatne prirode.
– Moj sukob s Enverom Kazazom isključivo je privatne prirode i nema nikakve veze ni s novinarstvom ni s politikom. On traje već sedam godina, otkako na predavanjima, kao redoviti profesor, zloupotrebljava katedru da pred studentima iznosi gnusne laži o mojoj obitelji i otkad najgrublje po različitim osnovama vrijeđa svoju kolegicu s Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine, a moju suprugu, onemogućavajući joj godinama da u miru obavlja svoj posao ne prezajući pri tome ni od seksističkih komentara o duljini njezine suknje i boji čarapa koje nosi. Kulminiralo je kada je odnedavno uz moju suprugu, koja je trenutno u osmom mjesecu trudnoće, kao temu za predavanje uveo i moga rahmetli oca, iznoseći pred studentima o njemu gnusne laži, a sve u svrhu diskreditiranja moje obitelji i svoje kolegice, a moje supruge – kaže Mahir Sokolija, koji je ispričao što se dogodilo 8. ožujka kada se zbio incident ispred Filozofskog fakuleta.
– Sasvim slučajno i neplanirano, 8. ožujka, čekajući suprugu pred Filozofskim fakultetom, na kojem inače radi, ugledao sam Envera Kazaza kako ulazi u zgradu Fakulteta. Pošao sam s namjerom da mu skrenem pažnju, da ga zamolim da prestane zloupotrebljavati svoju profesorsku katedru za iznošenje laži o mojoj familiji. Krećući prema stepenicama, uočio sam ga kako sjedi u bifeu, koji, treba napomenuti, nije dio Filozofskog fakulteta, kako se to želi predstaviti, već je iznajmljen privatnom vlasniku i ni na koji način ne bi trebao biti radnim mjestom jednog sveučilišnog profesora. Prišao sam iznenadno, kazavši mu da prestane spominjati na predavanjima moju ženu i mog oca. Kazaz je skočio i krenuo prema meni, nakon čega je uslijedilo obostrano guranje praćeno međusobnim optužbama i riječima među kojima je bila i prijetnja Envera Kazaza da će me ubiti kad me sretne, na što sam odgovorio sličnim rječnikom, sugerirajući mu da iziđe i da to odmah učini ako se usuđuje. U svoj toj gužvi dobro su reagirali uposlenici bifea, stavši između nas dvojice kako bi zaustavili prepirku i guranje. Osim obostranog naguravanja i dva blaža udarca koja sam primio u prsa od Envera Kazaza u trenucima kad su uposlenici bifea stajali između nas – ali okrenuti licima prema meni, tako da nisu mogli spriječiti ove Kazazove udarce, a ja se nisam imao mogućnosti braniti jer se napadač odmah sklanjao za leđa ovim momcima – drugog fizičkog kontakta nije bilo – kaže Sokolija koji je inače vojni invalid.
– Budući da o svemu što slijedi postoje brojni dokazi, apeliram na vodstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na Senat i na Rektorat Univerziteta u Sarajevu da spriječe Envera Kazaza u blaćenju i maltretiranju kolegica i kolega s njegovog Odsjeka, kao i da zaustave i kazne mobing kojeg čitavo desetljeće provodi nad svojim kolegama, ali i nad studentima, izlažući ih uz to diskriminaciji na osnovu vjere, na osnovu spola, na osnovu političkog opredjeljenja, na osnovu fizičkog izgleda i fizičkih nedostataka. Godinama su meta Kazazovih ružnih riječi i kleveta, što javnih, što sakrivenih iza katedre, redom svi profesori s Odsjeka na kojem predaje, kako sadašnji, tako i bivši nastavnici: Enes Duraković, Fahrudin Rizvanbegović, Muhidin Džanko, Nenad Veličković, Sanjin Kodrić, Edina Murtić, Sead Šemsović, Munib Maglajlić, Nihad Agić, Alija Pirić… I oni i njihove familije vrijeđani su i iz časa u čas ponižavani pred njihovim studentima. Zbog kleveta iznesenih u javnom prostoru njegov ga je kolega s odsjeka Sanjin Kodrić tužio, a taj sudski proces uskoro bi trebao biti okončan – navodi Sokolija.
Sokolija kaže da nikada ni u jednom tekstu nije spomenuo Kazaza niti ga on zanima.
– Ne pada mi na pamet ulaziti u ideološku i političku kaljugu u koju me Kazaz nastoji uvući. Štaviše, nisam nikada odgovorio ni na njegove napise o novinama za koje radim, odnosno na tekstove u kojima me je vrijeđao i u kojima je govorio općepoznate neistine. Smatrao sam da je to njegov izbor i pravo te da to što piše i vrijeđa ponajbolje govori o njemu samom, o njegovom karakteru i njegovoj prevrtljivoj prirodi – kaže Sokolija a kao ilustraciju navodi samo tri od brojnih uvreda koje je Kazaz izrekao o njemu.
– Napisao je da sam “uredničić pilećeg znanja”, “intelektualni patuljak” i da “pojma nemam o književnosti”. Pitam se samo kako je moguće da je tom intelektualnom patuljku pilećeg znanja koji nema pojma o književnosti Enver Kazaz tijekom dva ciklusa studija književnosti dao, ni manje ni više nego petnaest desetki – kaže Sokolija.
– Da, ja sam bio jedan od studenata Envera Kazaza kojem je posvećivao svoje knjige “s prijateljskom ljubavlju”. Da, Enver Kazaz i ja poznajemo se godinama, družili smo se, izvodio sam ga iz bolnice nakon operacije, bio mi je gost mnogo puta u kući, skupa smo igrali nogomet, posjećivali košarkaške i nogometne utakmice, jednu sam mu knjigu priredio za tisak i bio njezin urednik… Ove privatne detalje, samo neke od brojnih, iznosim tek da pokažem da se Kazaz i ja poznajemo godinama i da još jednom podvučem kako sukob između nas dvojice nema veze ni s vlašću, ni sa Stavom, ni sa čime drugim osim s mojim pokušajem da utječem na to da prestane blatiti moga rahmetli oca i da prestane vršiti mobing nad mojom trudnom suprugom a svojom kolegicom – decidiran je Sokolija. (HMS)
