Na popisu 50 državljana Bosne i Hercegovine kojima je odlukom vioskog predstavnika međunarodne zajednice zabranjeno obavljati bilo kakvu političku dužnost najviše je Hrvata – čak 29, piše Večernji list.
Večernji list podsjeća da je prvi bosanskohercegovački dužnosnik koji je smijenjen i uklonjen iz političkog života zemlje bio Pero Raguž, načelnik općine Stolac.
Raguža je smijenio Carlos Westendorp 4. ožujka 1998. godine, i to, kako piše Večernji list, zbog nazovi optužbi da krši Daytonski sporazum, a ustvari grubih spekulacija, špijunskih spletki i površnih ocjena. Od njegove smjene , kojega je smijenio prije 4525 dana i otada mu nije uklonjena zabrana rada.
Nakon Raguža, smijenjena su još trojica Hrvata – Drago Tokmakčija s pozicije dopremijera Hercegbosanske županije, Mirko Benković s mjesta načelnika Orašja, te Mijo Tokić kojemu je zabranjeno obavljanje bilo kakvih dužnosti. Kao objašnjenje za Tokića navedeno je da je “uklonjen odlukom žalbenog podpovjerenstva za izbore jer je osobno opstruirao provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma”. Zbog ove krajnje apstraktne i uopćene ocjene u posljednjih 13 godina smijenjeno je ukupno 175 dužnosnika.
Carlos Westendorp smijenio je ukupno 11 dužnosnika, Wolfgang Petritsch, Paddy Ashdown 90, Miroslav Lajčak dvojic, dok Christian Schwarz-Schilling i Valentin Inzko nisu posezali za ovim spektrom svojih, inače jako širokih, (bonnskih) ovlasti. Među suspendiranima je bilo najviše je Srba – više od 120, zatim Hrvata (43), a najmanje Bošnjaka (desetak).
Odluka o smjenama bilo je više od ovog broja smijenjenih dužnosnika, budući da su neki, poput Dževada Mlaće i Edhema Bičakčića, smjenjivani i po dva puta s različitih pozicija.
U međuvremenu je značajan broj smijenjenih dužnosnika rehabilitirani, otprilike jedna trećina i dalje je pod sankcijama. Prema podacima sa službene stranice Ureda visokog predstavnika, trenutačno se 50 osoba nalazi pod različitim sankcijama.
Hrvati su postali većina među osobama pod raznim vrstama suspenzija nakon što je ove godine visoki predstavnik Valentin Inzko, a prije njega Miroslav Lajčak, rehabilitiralo srpske dužnosnike koji su bili navodno povezani sa skrivanjem i mrežom potpore haaškim optuženicima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
