Otkad je objavio svoju kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske, zanimanje o svim detaljima bogate biografije Miroslava Škore ne jenjava.
“Ja sam bio dijete koje je s pet godina znalo i čitati i pisati i računati. To smo, ono, čuvamo kravu, pa uzmemo komad kamena, pa did meni sve skupa pojasni i tu me naučio jednu važnu stvar – da je istina zakopana jedno pet metara ispod zemlje”, rekao je Miroslav Škoro za IN Magazin Nove TV.
Još u osnovnoj školi nizao je peticu za peticom. Osječka gimnazija bila je logičan slijed. No osim pohvalnica za odličan uspjeh, đačke dane ovaj Slavonac s korijenima iz Imotske krajine zauvijek će pamtiti po još nečemu…
“Prvu ljubavnu poruku sam dobio u 1. B., a u njoj je pisalo ‘Škoro, ja te volim’, s tim da je najvažnije to da me nazvala Škoro. To ja nisam odmah shvaćao, ali cijeli sam se svoj život razvijao u tom smjeru. Bez obzira na to što radio, uvijek bi na kraju ispalo da sam se spremao za to da postanem Škoro. Po zanimanju sam Škoro i ta mi je cura to odredila”, ispričao je.
No nije Škori ipak ostalo jedino zanimanje. Poznati glazbenik završio je ne jedan, već dva fakulteta. Nakon titule inženjera građevine i diplomiranog ekonomista, ponosni Slavonac okitio se i titulom doktora ekonomskih znanosti.
“To je bilo pitanje s mojom pokojnom materom koja je uvijek sumnjala u tu moju sklonost glazbi i nekakvom kreveljenju na pozornici kako je ona to zvala. Mama je htjela da radim na Željezničkom kolodvoru u Vinkovcima, da imam državni posao i sigurnu plaću, a s druge strane sam ustvari vjerojatno ispao iz neke čerge i stalno bih negdje lutao…”, nastavio je.
Tako je stigao i do daleke Amerike, gdje je upoznao ljubav svoga života, odvjetnicu Kim. Sa simpatičnom Amerikankom hrvatskih korijena, s kojom je u braku tri desetljeća, Škoro se vjenčao tri puta. Dva puta u Americi i jednom u Hrvatskoj.
Prije tri desetljeća, u dalekoj Americi napisao je “Ne dirajte mi ravnicu” – pjesmu koja je postala njegova osobna iskaznica. Jedna od neslužbenih himni Domovinskog rata izvorno se zvala “Ja ću se vratiti” i uopće nije imala veze s ratom, već s glazbenikovom nostalgijom za tisuće kilometara udaljenom domovinom.
“Možeš ti sve prenijeti negdje, kad su u pitanju fotografije. Ovi koji idu s novcima, vjerojatno novce , ali ponijeti sa sobom svoje ulice, ponijeti sa sobom svoje slavonsko blato, moj imotski kamen, to je malo teže i naravno da čovjeka uhvati jedna silna nostalgija i tuga”, objašnjava.
Prvo je otpjevao stihove “Ja ću se vratiti”, a potom je to i učinio. Svoje istinsko domoljublje utkao je u svoje brojne stihove koji su u najtežim danima budili nacionalni ponos.
Osim glazbenim, plivao je Škoro i političkim vodama.
Od 1995. do 1997. obnašao je dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske u Mađarskoj. 2007. godine postao je i saborskim zastupnikom. Cijelu saborsku plaću donirao je za potrebe intenzivne njege pedijatrije u KBC-u Osijek.
“Šta meni vrijedi što sam ja bio u Saboru, statirao u kukuruzu osam mjeseci. Vidio sam da ne ide, mankuo sam se iz toga!”, zaključio je.
Foto: Screenshot Nova TV
