Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi i Drugu međunarodnu konferenciju posvetila je mržnji protiv kršćana
Zločini mržnje protiv kršćana ne događaju se samo u Africi, na Bliskom istoku ili Aziji, i na Zapadu oskvrnjuju crkve, razbijaju ili odrubljuju glave kipovima, zabranjuju vjersko znakovlje, te fizički i usmeno napadaju vjernike i Bogu posvećene osobe.
O stanju vjerske slobode na Zapadu, o “suzbijanju i borbi protiv nesnošljivosti i diskriminaciji protiv kršćana” u Beču se 18. svibnja govorilo na Drugoj međunarodnoj konferenciji Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi.
Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi i Drugu je dakle međunarodnu konferenciju posvetila mržnji protiv kršćana. Prva je održana u Rimu 2011. godine, a nesnošljivost i diskriminacije od tada nisu opale, uvjereno je Izaslanstvo Svete Stolice.
Ne jenjavaju izrugivanja i uvredljiva umjetnička djela, sudski pravorijeci kršćanima zabranjuju govoriti o temama života, ne prestaju napadi na crkvene dostojanstvenike poput napada Femenki na kardinala Rouca Varelu, a zabranjuje se vjersko znakovlje. Mržnja se protiv kršćana vrlo često prešućuje – ustvrdio je sociolog Massimo Introvigne, koji je, kao službeni predstavnike Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi za borbu protiv rasizma, ksenofobije i vjerske nesnošljivosti, prije četiri godine organizirao Prvu konferenciju.
Svima nam je poznato da statistike Organizacije nisu potpune, jer se države i vlade uopće ne zanimaju za brojne slučajeve, a često je zanemareno ili zaboravljeno izvješće o zločinima koje bi članice Organizacije svake godine trebale objaviti – istaknuo je profesor Introvigne.
Na primjedbu o kršenju prava na priziv savjesti, rekao je da se u većini europskih zemalja liječnicima, kad je u pitanju pobačaj, priznaje pravo na priziv savjesti, premda to pravo nemaju ljekarnici kad su u pitanju abortivne pilule. Europski sud za ljudska prava nije priznao to pravo jednoj općinskoj službenici u Engleskoj koja nije htjela obaviti obred vjenčanja istospolnih osoba. U Sjedinjenim Državama pravo na priziv savjesti ne priznaju privatnicima, primjerice cvjećarima, slastičarima i fotografima, oni istospolnim parovima ne mogu uskratiti svoje usluge – kazao je profesor.
Govoreći pak o sukobima pravâ, rekao je da vjerska sloboda zacijelo nije jedino pravo, ali nije ni “siromašna rođakinja” u odnosu na druga prava. Brojne međunarodne deklaracije vjersku slobodu smatraju miljokazom na koji se oslanjaju druge slobode. Sljedbenici raznih religija, vjernici i nevjernici, trebaju sjesti za stol i odrediti pravila igre – ustvrdio je Introvigne.
Na napomenu da je rješenje u dijalogu, rekao je da ima tehničkih mjera za borbu protiv zločina mržnje i nesnošljivosti protiv kršćana: pravnih i zakonskih… Mislim da dijalog između vjere i razuma, između raznih religija, između vjernika i nevjernika nije jedini ključ već jedan način za suzbijanje i otklon zločina mržnje protiv kršćana i protiv bilo koga.
U svakom slučaju valja zaobilaziti fundamentalizam i laicizam, kao dvije krajnosti, ako se želi graditi društvo koje će istinski poštovati prava svih – zaključio je profesor Introvigne. (kta/rv)
