15. siječnja
1882.
– Na današnji dan, 15. siječnja 1882. godine, izašao je u Sarajevu prvi broj Srca Isusova, službenog glasila Vrhbosanske nadbiskupije. Urednici su bili Ivan Göszl (1882.-1883.) i Juraj Pušek (1883.1886.). U pet godina izlaženja glasila nadbiskup Josip Stadler je na njegovim stranicama objavio 20 okružnica koje je uputio vjernom puku i svećenstvu.
Prvi urednik službenog vjesnika Ivan Göszl rodio se 12.4.1850. godine u Daruvaru. Bogosloviju je završio u Zagrebu gdje je 29.7.1877. godine zaređen za svećenika. Potom je bio kapelan u Pakracu i vjeroučitelj na školama sestara milosrdnica u Zagrebu. Dana 8.12.1881. godine imenovan je tajnikom prvom vrhbosanskom nadbiskupu Stadleru te je s njim pošao u Sarajevu. Umro je 8.1.1924. godine na Kaptolu, a pokopan je dva dana kasnije na Mirogoju. Drugi urednik Juraj Pušek rodio se 20.12.1854. godine u Kraljevom Vrhu (Hrvatska). Za svećenika je zaređen 1880. godine. Nakon kapelanske službe u Đurđevcu dolazi u Sarajevu gdje je osim službenog glasnika uređivao kratko vrijeme časopis Vrhbosnu. Potom je bio župnik u Travniku, a god. 1898. vraća se u rodnu nadbiskupiju gdje preuzima župu Virje. Umro je 14.12.1906. godine.
1929.
– U Atlanti (Georgia) rođen Martin Luther King Junior. Bio je američki baptistički svećenik, aktivist za građanska prava i jedan od najvećih vođa za prava američkog crnačkog stanovništva.
1970.
– Muammar al Gaddafi proglašen je premijerom Libije.
1992.
– Hrvatska je postala međunarodno priznata zemlja i uspostavila je diplomatske odnose s Njemačkom, državom koja je odigrala bitnu ulogu u priznavanju Hrvatske u svijetu. Hrvatsku su toga dana priznale i ostale članice EZ ali i neke druge države. (Velika Britanija, Italija, Francuska, Austrija, Australija, Kanada, Španjolska, Nizozemska, Mađarska, Poljska, Belgija, Danska, Bugarska, Norveška, Švicarska, Malta). Nakon što je Hrvatsku priznala Europska unija, tijekom tog 15. siječnja 1992. uslijedila su priznanja i drugih zemalja – Belgije, Velike Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Madžarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Italije, Kanade, Australije, Francuske, Španjolske, Portugala, Irske, Luksemburga i Grčke. Dan poslije to su učinile Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska i Urugvaj. Do kraja siječnja 1992., Hrvatsku je priznalo još sedam zemalja – Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija. No, još tijekom 1991. Hrvatsku su priznale Slovenija (26. lipnja), Litva (30. srpnja), Ukrajina (11. prosinca), Latvija (14. prosinca) i Estonija (31. prosinca), ali riječ je o državama koje u to doba ni same nisu bile priznate. Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island (19. prosinca 1991.), a istoga dana na to se odlučila i Njemačka (iako uz odluku da njezino priznanje na snagu stupa 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama Europske unije). Dva dana prije EU, 13. siječnja, Republiku je Hrvatsku priznala Sveta Stolica, iako je Vatikan priznanje Hrvatske i Slovenije najavio još 20. prosinca 1991., posebnim dokumentom kojim se odredilo prema slovenskom i hrvatskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem. Dan nakon Svete Stolice Hrvatsku je priznao San Marino. Potom su, među ostalima, uslijedila priznanja Rusije (17. veljače), Japana (17. ožujka), SAD-a (7. travnja), Izraela (16. travnja, iako je do uspostave diplomatskih odnosa došlo tek pet i pol godina kasnije) te Kine (27. travnja). Prva azijska i islamska zemlja (ako se ne računa Turska) koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15. ožujka 1992.), a afrička Egipat (16. travnja 1992.). Primanjem u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. Hrvatska je definitivno postala jednakopravnom članicom međunarodne zajednice.
– Povodom priznanja RH za samostalnu i suverenu državu na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu okupilo se mnoštvo ljudi u slavljeničkom raspoloženju. Među okupljene građane došao je i predsejdnik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman koji je pridruživši se slavlju kazao: “Kako bih mogao izdržati u svom uredu, a da nisam sa svojim narodom. Moj dan protekao je radno kao i obično, ali isto tako i posebno. Dan za koji smo živjeli svi mi kao i naši preci. Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučio rukave na izgradnji nove demokratske države.”
1998.
– Završena mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja.
2001.
– Započeo je projekt Wikipedija, kao dodatak stručno pisanoj i do sada ugasloj Nupediji.
20120115
