Žrtve na svim stranama, one čiji je spomenik zarastao u zaborav, pa oživljen i oni koje nemaju tog spomenika, otkopavaju se da mrtvi žive pretvore u žive mrtvace i žrtve
Piše: Berislav Jurič | bitno.ba
Ušminkani dvori gradskih vijećnika preko noći dobili su epitet simbola grada Mostara ali i metak u čelo. Nepoznat netko, kratko ošišan i malo deblji, upucao novi mostarski simbol – simbol šminke i krpljenja. Upucan je simbol krpljenja stvarnih zidova i prekrivanja nepopravljivih ruševina u ljudima.
Metak u čelo nove gradske vijećnice, njezine prve svečane noći, metak je koji godinama vreba neku fasadu novoh simbola i zidove normalnog, običnog života, koji se krene zidati. Od izbora do izbora, ispaljuje se, na svu sreću uvis, novi strah i novi rez, a žrtve na svim stranama, one čiji je spomenik zarastao u zaborav, pa oživljen i oni koje nemaju tog spomenika, otkopavaju se da mrtvi žive pretvore u žive mrtvace i žrtve.
Na žive se ne misli. Ni na nerođene. Iza ušminkanih zidova bivše škole malo će pasti brige zbog skuplje struje i vode, zbog maltretiranja studenata po raznim rupama koje se izdaju u rubrikama ‘Stanovi’, zbog prijavljenih i neprijavljenih nezaposlenih, nazidanih katova na zgradama čiji temelji vise nad rupama rudnika. Nitko neće pohvaliti umijeće mladih roditelja s kolicima na mostarskim parking-pločnicima, niti njihovu hrabrost što su uopće rodili djecu.
Nikoga neće zabrinuti što se nad mostarske trosatne kave, gdje između kratkog srka slijedi modna revija prebrižno dotjeranih dama, djevojki i curica koje pretjeruju, nadvila teška briga vojske nezaposlenih čije su poslove oteli i otimaju sposobniji u podmetanju leđa i saginjanju.
Ubojica mostarke vijećnice možda nikada neće biti otkriven, kao što se ne zna tko je pred neke ranije izbore, nespretno potpisao ustaše pored Starog mosta. Lovci na njih miruju, a oni koji tvrde da je riječ o šaranjima plaćenim stranačkim sitnišem ili opojnim sredstvima u policijskim pakiranjima, budu prozvani paranoicima.
Radi se ”samo o nekakvoj poruci i ništa više od toga”, rekao je mudro mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić i potvrdio kako živimo u gradovima nekakvih poruka, a nikakvih prilika.
O mostarskom metku dugo će se pričati, a poruka će se mudro dešifrirati. Do tada će turisti tek 500 metara dalje od novog simbola pronaći kantu za smeće, a sretnici koji su vidjeli kako se mete prometnica pred otvaranje o tome će pričati kao o kakvom čudu. Oni što su vidjeli akciju s metlama, kažu da situacija nije ni bilzu kao s lopatama za vrijeme sniježnog ludila. Ima ih i viška.
Jer godinama nepometene mostarske ulice šalju nekakve poruke nekome. Sada imaju adresu.
