Nenad Čanak, predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine, jučer je podnio pismenu ostavku na mjesto zastupnika u Skupštini Srbije.
To znači da će, po svemu sudeći, jedna pijana tučnjava u sitne sate prekinuti političku karijeru jednog od najistaknutijih političara antimiloševićevske Srbije.
Dan prije najavio je ostavku, zgrožen time što ga parlament nije uzeo u zaštitu, nego su ga i zastupnici i predsjednik Skupštine preko medija proglasili krivim prije nego što su čuli njegovu stranu priče, piše Jutarnji list.
U nedjelju ujutro Beograđanin Pavle Lešanović (47) prijavio je policiji da su ga te noći u 2 sata ujutro u Novom Sadu ispred restorana “Tako je suđeno” pretukli Nenad Čanak i njegovi tjelohranitelji.
Pozvao je novinare koji su ga slikali, punog modrica i podljeva, najavljujući da će Čanka prijaviti za pokušaj ubojstva i pljačku, jer je u gužvi ostao i bez sata te mobitela. Tučnjava je izbila zbog lijepe mlade plavuše, za koju se ubrzo doznalo da je Sara Čanak (20), novosadska studentica i nećakinja Nenada Čanka.
Čanak je najprije tvrdio da ga je nećakinja nazvala iz restorana da dođe i odveze je kući jer ju je Lešanović maltretirao, on ju je odvezao i vratio se natrag jer je htio razgovarati s vlasnikom restorana Danilom Ikodinovićem, bivšim vaterpolistom.
Pred restoranom je, prema toj verziji priče, sreo Lešanovića, ali s njim se, tvrdi, nije moglo razgovarati jer je bio toliko pijan da je pao.
Tri dana nakon toga, najavljujući ostavku, priznao je da ga je udario. “Kada sam vidio suze u očima nećakinje, a kćer svoga brata doživljavam kao svoju, vratio sam se i na parkingu sreo izgrednika koji je sjedio u BMW-u. On mi je tada opsovao djecu, na šta sam ga ja izvukao iz automobila i udarao šakama”, priznao je Čanak.
Tvrdi da ga je Lešanović još u restoranu vrijeđao, nazivao ga lopovom, a muzičara koji je svirao polio je vodom uz riječi “zašto sviraš za ovu svinju”.
Međutim, dio srbijanskih medija prenosi drugačiju verziju događaja – tvrde da su Čanak i Lešanović sukobili i zbog glazbe jer je Čanak naručivao vojvođanske pjesme, koje Beograđanin Liješević nije znao, nego je htio da mu muzičari sviraju “Miljacku”, pjesmu Halida Bešlića omiljenu među novom političkom elitom Srbije.
