Akashi se za ovih više od desetljeća i pol nije mnogo promijenio. I devedesetih nije bio omiljen u Sarajevu, a dobio je i brojne kritike međunarodne javnosti zbog svoje hinjene “neutralnosti pod svaku cijenu” koja je išla na ruke Miloševićevoj Srbiji i srpskim snagama u BiH
Piše: Alenko Zornija | Vjesnik.hr
Već prilično zaboravljeni japanski diplomat Yasushi Akashi, nekadašnji posebni izaslanik Ujedinjenih naroda za područje bivše Jugoslavije, ovih je dana ponovno dospio u središte zanimanja javnosti zbog svojih kontroverznih izjava prigodom promoviranja svoje knjige “U dolini između rata i mira” (In the Valley Between War and Peace).
Najspornija je, dakako, njegova izjava o pokolju na sarajevskoj tržnici Markale koji se dogodio 5. veljače 1994. kad je ubijeno ili ranjeno više od 200 ljudi. Za Akashia je to “nejasan slučaj” jer je granata “mogla doći i sa strane bosanskih Srba, ali i sa strane koju je kontrolirala bosanska vlada”.
Gotovo identičnu tezu već 17 i pol godina plasira srpska nacionalistička propaganda, sugerirajući da su vlasti u opkoljenom Sarajevu bile spremne ubijati vlastite građane kako bi svalile krivnju na Srbe te iznudile vojnu intervenciju zapadnih zemalja.
Zapravo je suvišno govoriti o nemoralnosti spomenutih teza, pogotovo kad se zna da su vještačenja stručnjaka za oružje, pod međunarodnim sudskim nadzorom, nedvojbeno potvrdila da je granata na Markale ispaljena sa srpskih položaja. Očito, Akashi se za ovih više od desetljeća i pol nije mnogo promijenio.
I devedesetih nije bio omiljen u Sarajevu, a dobio je i brojne kritike međunarodne javnosti zbog svoje hinjene “neutralnosti pod svaku cijenu” koja je išla na ruke Miloševićevoj Srbiji i srpskim snagama u BiH. Uostalom, do danas su ostali kontroverzni njegovi “tajni” sastanci s Karadžićem i Miloševićem na Palama i u Beogradu, uključujući nikad rasvijetljeni sadržaj razgovora koji je, zajedno s Carlom Bildtom i Thorvaldom Stoltenbergom, vodio s Miloševićem i Mladićem u Beogradu, tijekom pokolja više od 8000 muslimana u Srebrenici.
Akashi je, čini se, jedan od onih diplomata čiji je angažman doprinio razmjerima tragedije u BiH u devedesetim, a ni za njegove današnje tvrdnje ne može se reći da doprinose nečemu dobrom.
