Prvog dana proslave jubilarne, 80. obljetnice Caritasa Zagrebačke nadbiskupije u subotu, 19. listopada održana je svečana akademija u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu. Geslo proslave je “80 godina ususret bližnjemu”.
Uz nekadašnje i sadašnje djelatnike, volontere, podupiratelje i prijatelje Caritasa akademiji je nazočio i izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića pomoćni biskup Valentin Pozaić kao i pomoćni biskup Ivan Šaško te predstavnici Caritasa iz Austrije, Italije i Njemačke.
U pozdravnom govoru predsjednik Caritasa mons. Juraj Jerneić je zahvalio svima na odazivu. Posebno je pozdravio one koji su stigli izvan Hrvatske, “koji su s nama i za nas bili tijekom protekloga vremena. Posebno onda, kada nam je pomoć sa strane bila itekako potrebna” naglasio je Jerneić. Naglasio je kako sve ono što se čini u Caritasu i ima zadaću pomoći onima koji su u potrebi jest dobro djelo i čin vjere. U pozdravu je spomenuo i sve one koji su u Caritasu živjeli i radili kao ravnatelji i odgovorne osobe, i svi oni koji su prije radili u Caritasu i one koje su zaposleni danas. Svi vi dobri ljudi došli ste da bi rekli dragom Bogu hvala da je Caritas doživio 80 godina, iako Caritas živi kroz sva stoljeća u našoj Crkvi, rekao je mons. Jerneić.
Prof. dr. sc. Stjepan Baloban iznio je osvrt na visoki jubilej s temom “Caritas Zagrebačke nadbiskupije: 80 godina djelatne ljubavi u zgodno i nezgodno vrijeme”. Naglasio je kako je Caritas Zagrebačke nadbiskupije, taj prvi najveći i najvažniji Caritas Crkve u Hrvata, snažno obilježio crkvenu i društvenu povijest hrvatskoga naroda u zgodno i nezgodno vrijeme kroz koje su kroz posljednjih osam desetljeća prolazili hrvatski narod i Crkva u tom narodu.
Potom je prof. Baloban kratko predstavio tri povijesna razdoblja od kojih je svaki na svoj način obilježio 80.-godišnje djelovanje CZN. Prvo razdoblje odnosi se na vrijeme od osnivanja 20. listopada 1933. do zabrane 2. ožujka 1946. godine od komunističkih vlasti pod prisilom nametnute ideologije koja nije trpjela socijalnu konkurenciju u javnom prostoru. Uz pripremu i organiziranje CZN uz nadbiskupa Antuna Bauera, sudjelovalo je više značajnijih crkvenih ljudi onoga vremena. Međutim mladi svećenik, a kasnije nadbiskup Alojzije Stepinac bio je središnja pokretačka snaga razvoja Caritasa. Po akcijama prije i tijekom Drugoga svjetskog rata kroz akcije Stepinac je snažno povezao Katoličku Crkvu i hrvatski narod da ni agresivni komunizam ni represivni politički aparat nisu mogli odijeliti Crkvu od hrvatskoga naroda, naglasio je Baloban. Nadalje, drugo razdoblje od 1965. do 1990. obilježilo je razdoblje obnove i djelovanje u poluilegali. U tom kontekstu je naglasio kako obnova dolazi odozgo, tj. od puka. Sve je počelo dopisom Glasu Koncila, a reakcije čitatelja potaknule su uredništvo da uvede rubriku “Tko je moj bližnji” što je dovelo i do zapošljavanja gđe Jelene Brajša s ciljem da razvija djelatnost rubrike. Osnivanjem ureda Međunarodnog caritasa 4. svibnja 1968. godine zagrebački nadbiskup Franjo Šeper za voditeljicu imenuje jednu ženu. Kao ključnu godinu za novi iskorak Baloban je istaknuo 1969. kada je 2. srpnja pred vratima ureda Jelena Brajša pronašla u kartonskoj kutiji ostavljeno novorođenče. Događa se svojevrsna revolucija djelatne ljubavi i to u spašavanju nevinih ljudskih života, naglasio je. Podsjetio je kako je značajka djelovanja u poluilegali bila svojevrsna spontanost, koja je tada bila jedino moguća a imala je i pozitivne i negativne strane.
Treće razdoblje u djelovanju ZCN je od 1990. do 2013. Godine. Demokratske promjene omogućile su, da je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić 7. prosinca 1990. ponovno službeno osnovao Caritas. Početak tog razdoblja obilježile su godine Domovinskog rata kada je na prvom mjestu bila briga za prognane i izbjegle. Razvijaju se i druge aktivnosti, a posebno župni Caritasi. Nastaje potpuno nova situacija kako u odnosu na hrvatske državne institucije, tako i u odnosu na partneru iz inozemstva. U vremenima u kojima se mnoge aktivnosti Caritasa razvijaju, organizacija ZCN nije se dovoljno prilagodila novim okolnostima te se događaju i određeni propusti u radu, od kojih su neki i eksploatirani, upozorio je Baloban. Nakon odlaska u mirovinu Jelen Brajša 2005. godine, slijedi nova organizacija i novi izazovi s kojima se uspješno nosi novo vodstvo CZN pronalazeći nove putove za prakticiranje djelatne ljubavi.
Bilo bi ne samo dobro i poželjno, nego i crkveno i povijesno obvezujući organizirati znanstveni simpozij koji bi cjelovito i detaljno obradio cijelu povijest ovog našeg osamdesetgodišnjaka i tako se budućim naraštajima ostavio vidljivi trag življenja djelatne ljubavi Hrvata katolika i hrvatske Crkve u zgodno i nezgodno vrijeme, zaključio je Baloban. (Ika)
