U Hrvatskoj je, nažalost, posljednjih godina puno toga napravljeno što je još više potaklo depopulaciju. I dok je uvijek bilo sredstava za rad raznoraznih agencija, zavoda i udruga, ceh su plaćali one mjere koje su se ticale rasta nataliteta
Piše: Silvana Oruč Ivoš | Hrvatsko slovo
U većini medija koji su izvještavali o sučeljavanju Plenkovića i Milanovića gotovo nezapaženo je prošao komentar koji se tiče iseljavanja za vrijeme mandata Milanovićeve Vlade. Iako je Milanović kazao kako je riječ tek o dvadeset tisuća ljudi, Plenković ga je demantirao navodeći službene podatke njemačkog ministarstva o tome kako je u dvije godine SDP-ove Vlade samo u toj državi zaposleno gotovo sto tisuća Hrvata. Naime, još lani je, ministrica rada Savezne vlade Njemačke Andrea Nahles objavila podatak da je 93 tisuće Hrvata u posljednje dvije godine uselilo u Njemačku. Samim tim, za očekivati je da je ta brojka daleko veća pogotovo ako se računaju i djeca s obzirom na to da je riječ o masovnom odlasku cijelih obitelji. A ako tome pribrojimo i druge države – Kanadu, Australiju, Švicarsku, Austriju i Irsku jasno je da, nažalost, možemo baratati brojkom od dvjesto tisuća iseljenih Hrvata u posljednjih pet godina.
Dakako, krivnja za poražavajuće brojke ne može se isključivo svaliti na Milanovića i njegove ministre jer je riječ o dugotrajnom problemu. No, spomenute se i te kako može prozvati za namjerno guranje problema pod tepih. Odnosno, za organizirano i sustavno podcjenjivanje problema, te nepoduzimanje mjera da se on umanji.
A problem je velik jer Hrvatska izumire. Godinama. Više sam puta pisala o tom problemu i poražavajućim brojkama, no moram ih ponoviti. Jer, prošle se godine u Hrvatskoj dogodio najveći demografski pad. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku u 2015. rođeno je 37.762 djece, a umrlo je 55.660 osoba, što znači prirodni pad iznosi čak – 17.898 osoba. Ako se tome dodaju navedeni podatci o egzodusu Hrvata u potrazi za poslom i boljim životom, jasna je dubina problema.
Varaju se oni koji misle da su dovoljne samo poticajne ekonomske mjere i da će kvalitetna gospodarska politika riješiti sve probleme. Ne će, jer Hrvatska se sada nalazi u situaciji u kojoj je pitanje demografije važnije od pitanja ekonomije. Točnije rečeno, pitanje demografije, zaustavljanje masovnog iseljavanja i poticanje rasta nataliteta strateško je pitanje. I što god da se napravi u Hrvatskoj će za nekoliko godina nedostajati radne snage, a onda će vrlo brzo u pitanje doći i opstanak mirovinskog sustava. Jer, stanovništvo je u velikom postotku staro i radno nesposobno što dodatno komplicira stvari. Paradoks je to veći jer u zemlji s velikim brojem nezaposlenih nedostaje radne snage. Stručnjaci smatraju da bi, kad bi u Hrvatskoj došlo do gospodarskog rasta, ostao problem nedostatka kvalificirane radne snage, te da ćemo je morati uvoziti. Nužno je stoga da Hrvatska učini ono što su učinile i neke druge razvijene države koje su demografskoj politici pristupile vrlo odgovorno, koje su dubinski analizirale problem pada nataliteta te ga kvalitetno riješile konkretnim i dugoročnim mjerama. Taj posao čeka i novu hrvatsku Vladu koja mora biti svjesna da populističke mjere, kao što je tisuću eura po djetetu, same ne će donijeti baš ništa. Rješavanje problema bijele kuge treba biti sustavno, prepušteno struci i stručnjacima dok politika treba biti potpora.
U Hrvatskoj je, nažalost, posljednjih godina puno toga napravljeno što je još više potaklo depopulaciju. I dok je uvijek bilo sredstava za rad raznoraznih agencija, zavoda i udruga, ceh su plaćali one mjere koje su se ticale rasta nataliteta. I to se mora prekinuti.
Demografija tijekom ove predizborne kampanje za prijevremene parlamentarne izbore mora biti jedna od glavnih tema. I dok u SDP-ovoj koaliciji pitanje obiteljske politike ne stavljaju u prvi plan, u HDZ-u najavljuju nekoliko vrlo ozbiljnih demografskih mjera među kojima je delimitiranje rodiljne naknade drugih šest mjeseci što do sada nije bio slučaj pa su zaposlene majke zapravo bile demotivirane, pa čak na neki način i financijski kažnjavane jer su rodile dijete. Odgovorni moraju shvatiti da demografske mjere moraju biti ciljane, a nikako isključivo socijalne. One moraju potaknuti majke i očeve da se odluče za dijete, da tijekom rodiljnog dopusta te obitelji ne osiromaše, te da se po njegovu završetku majke mogu mirno vratiti na svoje radno mjesto. Postoji cijeli niz poreznih i gospodarskih zakona, te zakona iz radne politike koji se mogu prilagoditi na način da potiču rast nataliteta.
Zapravo, za državu koja je godinama suočena s ozbiljnom gospodarskom situacijom, državu u kojoj mladi ljudi u sve kasnijoj i kasnijoj dobi zasnivaju obitelji, državu iz koje mladi ljudi u fertilnoj dobi masovno iseljavaju, te državu u kojoj više ljudi umire nego se rađa, pitanje demografske obnove više ne može ni sekundu čekati. Upozorio je na to i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodeći na blagdan Velike Gospe misno slavlje u Mariji Bistrici. „Hrvatski narod vapi za demografskom obnovom. Dok nam vjetar njiše prazne kolijevke, a gradovi i sela sve se više pustoše, potrebna nam je hrabrost, snaga i pouzdanje u život“, poručio je kardinal. Što prije svi shvatimo da se pitanje demografske obnove tiče svake pore društva i budućnosti države, korak smo bliže njenom rješavanju.
