Dvojica povjesničara, dr. sc. Davor Marijan i dr. sc. Mario Jareb, našla su za potrebno iznijeti svoje mišljenje o kritikama i zahtjevima za smjenu urednika HTV-ova Kalendara Vladimira Brnardića.
Podsjetimo, uruga Građanska akcija poslala je medijima i upravi HRT-a otvoreno pismo u kojem piše da je TV kalendar “27. prosinca 2012. pokušao naučiti gledatelje i našu djecu da Jure Francetić nije bio jedan od ratnih zločinaca” te od glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana da smijeni Brnardića koji je urednik TV kalendara postao 2011. nakon što je u mirovinu otišao Obrad Kosovac.
Pisma dvojice povjesničara donosimo bez ikakvih intetvencija.
Pismo dr. sc. Davora Marijana:
Poštovani gospodine Radman,
imam potrebu reagirati na medijsku hajku koja se ovih dana vodi protiv Vašeg djelatnika, a mog kolege po struci, Vladimira Brnardića, zbog priloga o ustaškom pukovniku Juri Francetiću. Prilog je ispolitiziran do razina koje zbunjuju i zbog kojih se nelagodno osjećam što živim u ovoj državi medijskih batinaša.
Posebno sam pregledao tekst priloga i nisam našao tvrdnje koje bi za struku bile sporne. Kao povjesničar s referencama o Drugom svjetskom ratu tvrdim da ništa što je rečeno u TV prilogu nije upitno. Dani su osnovni biografski podaci i percepcija koju Francetić ima, za neke je ratni junak, a za neke ratni zločinac. Što je sporno u tome da se Francetić pojavi u TV kalendaru, zašto bi to bilo sramotno? Gdje je to navodno veličanje Francetića u tekstu? To što su to prihvatili mediji poput Jutarnjeg lista i Indexa također ne čudi. Sigurno je da Francetić uz Pavelića osobno najpoznatiji pojedinac NDH i ustaškog režima. To je razdoblje dio hrvatske povijesti s kojim se nemamo razloga ponositi, no tko ima pravo tražiti da ga ne istražujemo i ignoriramo? Sigurno je da do danas nije napisan ni jedan znanstveni rad o Francetiću, a jedina historiografske analiza ustaških postrojbi jest moj magistarski rad koji sam obranio 2005. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na drugim sam istraživačkim temama pa ga nisam stigao objaviti. Uz sve to ne usudim se reći da znam tko je bio Francetić.
To očito zna samo anonimna ekipa pod imenom Građanske akcije čiji pothvat zaslužuje tužbu zbog klevete. Čudi me oklijevanje Vaše kuće da podržite djelatnika ili sam možda naivan? Ta ista skupina je u ljeto 2012. nakon smjene vaše novinarke Maje Sever s mjesta urednice jedne TV emisije prosvjedovala i izvela patetičnu predstavu s pitanjem do „kada će se u ovoj državi tolerirati cenzura informacija, javnog govora, slobode mišljenja?“. Njihov napad na kolegu Brnardića jest i napad na sve ono za što se navodno zalažu.
Smatram da bi u ovakvim spornim situacijama bilo dobro zatražiti i mišljenje stručnih institucija.
S poštovanjem,
dr. sc. Davor Marijan
znanstveni savjetnik
Hrvatski institut za povijest
Psimo dr. sc. Marija Jareba:
Poštovanom gospodinu Goranu Radmanu, glavnom ravnatelju HRT-a
Poštovanoj gospođi Mirjani Rakić, v.d. ravnateljice HTV-a
Poštovanom gospodinu Deanu Šoši, v.d. glavnog urednika HTV-a
Poštovani/poštovana,
na pisanje ovog pisma potaknula me je svojevrsna medijska hajka na urednika „TV kalendara“ kolegu Vladimira Brnardića koju je pokrenula skupina koja se u javnosti predstavlja kao Građanska akcija. Nije mi poznato koje kvalifikacije imaju oni koji su hajku pokrenuli, no u onome što se je uistinu moglo vidjeti i čuti u prozvanom prilogu na HTV-u 27. prosinca nema temelja za njihove ostrašćene tvrdnje. Tek se uz poveliku dozu mašte i proizvoljnih tumačenja prikazanog kolegu Brnardića može prozivati za navodno veličanje Jure Francetića, a posredno i za veličanje ustaškoga režima. Kolegu Brnardića poznajem kao profesionalni povjesničar koji se bavi problematikom Nezavisne Države Hrvatske i Ustaškim pokretom (odnosno prijeratnim Ustaško-domobranskim pokretom). Pritom mi je poznat kao vrsni povjesničar koji iskazuje osobito zanimanje za problematiku vojne povijesti, što je razvidno i iz priloga prikazanog 27. prosinca 2012.
Kao gledatelj „TV kalendara“ upoznat sam sa svrhom te emisije koja bi gledateljima trebala pružiti osnovne (i kratke) podatke o događajima i osobama iz prošlosti. Držim pritom da u njezinu sklopu ne bi trebalo biti mjesta ostrašćenim ideologiziranim prikazima kakvi bi očito bili po ukusu kritičara iz Građanske akcije. Neke od fraza koje su upotrijebili pripadaju naime nekim prošlim vremenima i ne uklapaju se u historiografski utemeljen način prikazivanja povijesnih osoba i događaja. Neupućeni u problematiku možda bi na temelju nekoliko rečenica koje su zbog kratkoće raspoloživog vremena bile na raspolaganju piscu teksta priloga (2 minute) mogli pomisliti da je on izbjegao progovoriti o zločinima koje je nekadašnja jugoslavenska i hrvatska historiografija do godine 1990. stavljala Francetiću na teret, no treba znati da su mnogi od tih uradaka bili izrazito ideološki obojeni i nisu uzimali u obzir dostupne činjenice. Takav „znanstveni“ pristup ogledao se je u broju od navodnih 700.000 žrtava jasenovačkoh logora, ali i u krivotvorinama koje su zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca željele prikazati kao ustaškoga zločinca. Zbog toga tvrdnje iznesene u radovima iz toga razdoblja treba uzeti sa znatnim oprezom, iako neke od njih na prvi pogled djeluju vrlo uvjerljivo.
Uvid u izvore i u radove koji progovaraju o Francetićevu djelovanju pokazuje pak da nema jednoznačnog odgovora na pitanje da li je on stvarno odgovoran za zločine koji su mu pripisani, ili su to bile tek neutemeljene objede. O toj je problematici dosad nažalost malo pisano na temelju ozbiljno provedenih znanstvenih istraživanja. Pritom se izdvaja istraživanje o navodnim zločinima pripadnika Crne legije na području Kupresa godine 1942. koje je proveo i objavio kolega Davor Marijan, koje pokazuju da su bile potpuno neutemeljene četiri optužbe o ratnim zločinima Crne legije koje su objavljene u radovima do godine 1990. (Davor MARIJAN, „O zločinima Crne legije na području Kupresa u ljeto 1942. godine”, Časopis za suvremenu povijest 32 (2000), br. 2 ; 317.-331.). Dostupni izvori i podaci o Francetiću govore kao o kompleksnoj povijesnoj osobi iz razdoblja Drugoga svjetskog rata o čijem se djelovanju još uvijek ne može jednoznačno govoriti.
Vjerujem da je kolega Brnardić imao u vidu te činjenice te da ih je poštovao prigodom izrade teksta za prilog prikazan 27. prosinca 2012. Osobama iz Građanske akcije nitko pritom ne spori da imaju vlastito mišljenje, no mislim da je hajka koju su pokrenuli pokazatelj njihova neprihvaćanja drugačijih mišljenja. Pritom držim da svoje tvrdnje nisu utemeljili na utvrđenim činjenicama nego na proizvoljnim tumačenjima. U njih su upleli neke fraze koje podsjećaju na neka prošla vremena u kojima nije dopuštano drugačije mišljenje i u kojima su povijesne “istine” dobrim dijelom bile plod nametanja ideoloških pogleda vladajuće Partije, a ne rezultat slobodno provedenih znanstvenih istraživanja.
Prihvaćanje njihovih traženja da se kolega Brnardić smijeni s mjesta urednika “TV kalendara” značilo bi ograničavanje slobode mišljenja, a posredno bi predstavljao i ugrozu slobode znanstvenog istraživanja svih relevantnih tema iz suvremene hrvatske povijesti. HRT bi s obzirom na svrhu svojega postojanja trebao biti javni servis svih građana Republike Hrvatske i kao takav u svojim programima omogućiti izražavanje različitih mišljenja, posebice onih koje se kao tekst priloga kolege Brnardića temelje na činjenicama.
Vjerujem da su zaštita slobode izražavanja i javnog zastupanja različitih mišljenja načela koja i vas vode te da će te stati u zaštitu prava kolege Brnardića.
S poštovanjem,
dr. sc. Mario Jareb,
znanstveni savjetnik
Hrvatski institut za povijest
