Samo kažnjavanjem počinitelja i obeštećenjem žrtava može se zadovoljiti pravda i silovanima u ratu pomoći da obnove svoje živote, više od 20 godina nakon tih teških zločina i dugogodišnjeg stigmatiziranja društva, poručili su u četvrtak u Zagrebu UN-ovi i hrvatski dužnosnici te predstavnici građanskih udruga.
Prema podacima UNDP-a, 2.200 ljudi pretrpjelo je teške oblike seksualnog nasilja za vrijeme rata u Hrvatskoj, a dokumentirana su samo 147 slučaja, pokrenuto je 36 postupaka, presuđeno tek 15.
Žrtve nisu osobe bez nade u budućnost, nego otporni ljudi koji mogu ponovno izgraditi svoj život ako im se pruže potpora i priznanje, suglasili su se sudionici regionalne konferencije o seksualnom nasilju u ratu.
“Silovanje je postalo moćno oružje, jednako razarajuće kao metak ili bomba. Vrijeme je da tome kažemo dosta”, poručio je u videosnimci glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon.
“Nalogodavci i počinitelji moraju biti kažnjeni, a žrtve dobiti prava i obeštećenje da bi obnovile svoj život”, istaknuo je glavni tajnik Svjetske organizacije.
Nakon što se u Hrvatskoj 23 godine šutjelo o silovanjima u ratu, sadašnja vlada tvrdi da preuzima odgovornost za žrtve i u Sabor će uskoro uputiti zakon kojim će im priznati status civilnih žrtava rata, osigurati zdravstvenu zaštitu i rehabilitaciju te osnovati zakladu za isplatu odštete, iako novac za to nije osiguran.
Silovane žene su sumnjičave prema zakonu i razočarane ponašanjem vlasti i tvrde da ih godinama nitko nije pitao kako žive, a jedinu pomoć pružila im je nevladina udruga “Sunčica”.
“Država nije ni ranije, a ni danas ne vodi brigu o silovanim ženama”, rekla je Ružica Barbarić koju su nakon pada Vukovara u studenom 1991. višestruko silovali pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. “Za sve ima novaca, a za nas nema”, rekla je.
I pokrovitelj skupa, hrvatski predsjednik Ivo Josipović smatra da su za žrtve najviše učinile nevladine udruge. “U Hrvatskoj je kažnjeno premalo počinitelja, a žrtve još nisu dobile status civilnih žrtava rata”, upozorio je.
Ministar branitelja Predrag Matić, koji je predložio novi zakon, smatra da je on dobar, ali se još može poboljšati. “Ako ne možemo zaustaviti ratove, vrijeme je da preuzmemo odgovornost za zaštitu žrtava”, rekao je Matić.
Uz zločin silovanja, koji je na žrtve ostavio teške tjelesne i psihičke posljedice, sudionici su upozorili i na “sekundarnu traumu”, odnosno stigmatiziranje društva koje silovane smatra manje vrijednim ljudima.
Josipović je čak rekao da se takvo društvo i samo može smatrati silovateljem, a ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić da borba protiv silovanja u ratu počinje u miru stigmatiziranjem, kažnjavanjem i isključivanjem počinitelja iz zajednice.
“Silovanje mora postati tako sramotno i neprihvatljivo kao kanibalizam”, rekla je prva potpredsjednica hrvatske vlade.
Ona će idućega mjeseca u Londonu sudjelovati na međunarodnoj konferenciji, nastavku inicijative britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea iz 2012. za otkrivanje i spriječavanje silovanja kao ratnog oružja. Krajnji cilj inicijative je osnivanje fonda za odštetu žrtava silovanja diljem svijeta.
O silovanjima u ratovima u Ruandi, Kongu, BiH i Hrvatskoj govorila je i Elizabeth Rehn, nekadašnja izvjestiteljica UN-a za ljudska prava na Balkanu. Zajedničko tim ratovima je da je “tijelo postalo bojno polje, a silovanje ratna strategija”, istaknula je i iznijela primjer Ruande gdje su žene iz naroda Tutsi silovali HIV pozitivni Hutui.
Pozvala je da se u borbu protiv ratnih silovanja aktivnije uključe muškarci, jer su i sami bili žrtve te da veći utjecaj u međunaordnim naporima daju ženama.
“Žene ne bi trebale servirati kavu ili čaj, nego biti za stolom”, rekla je Rehn.
UN-ovu deklaraciju o spriječavanju seksualnog nasilja u ratu potpisalo je dosad 140 država, a o kažnjavanju tog zločina govori niz međunarodnih dokumenata, poput Ženevske konvencije, nekoliko UN-ovih rezolucija i rezolucija Vijeća Europe.
Statuti Međunarodnog suda za zločine u bivšoj Jugoslaviji te Međunarodnog kaznenog suda silovanje određuju kao zločin protiv čovječnosti, ratni zločin i sastavni dio zločina genocida.
