Izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju izazvale su podijeljene reakcije među akterima uključenima u mirovinski sustav.
Dok Vlada i Ministarstvo rada ističu da reforme znatno poboljšavaju položaj umirovljenika i omogućuju im dostojanstveniju starost, predstavnici umirovljeničkih udruga i stranaka upozoravaju na niz manjkavosti, osobito kada je riječ o radu uz mirovinu i mogućem kršenju ustavnih prava.
Gostujući na Hrvatskom radiju, u emisiji U mreži prvog, državni tajnik Ivan Vidiš istaknuo je kako reformski paket iz 2023. godine, zajedno s aktualnim izmjenama, predstavlja značajan iskorak za umirovljenike. Posebno ističe mogućnost rada uz mirovinu, koja je, prema njegovim riječima, usmjerena na one umirovljenike koji žele i mogu ostati aktivni na tržištu rada. Krajem prošle godine takav je model koristilo oko 36 tisuća osoba.
Vidiš smatra da se time ne samo poboljšava osobni standard umirovljenika, nego se i ublažava kronični nedostatak radne snage, dok se istodobno omogućuje prijenos znanja i iskustva na mlađe generacije.
Posebno važnom ocjenjuje se izmjena koja obrtnicima omogućuje nastavak obavljanja djelatnosti uz istodobno primanje mirovine. Ministarstvo pritom naglašava da je mirovinski sustav utemeljen na solidarnosti te da mirovina primarno služi kao zamjena za dohodak kada osoba više ne radi ili ne može raditi.
S druge strane, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Višnja Stanišić upozorava da sama činjenica da mnogi umirovljenici žele ili moraju raditi govori o nedostatnosti mirovina. Iako ne osporava pravo na rad u mirovini, smatra problematičnim što se zakonske izmjene predstavljaju kao velik iskorak, dok se u praksi, prema njezinu mišljenju, potiče dulji rad uz kraće razdoblje punog primanja mirovine. Kritična je prema stavu Vlade da je učinila znatne ustupke umirovljenicima, ističući da su financijski učinci za pojedinca često skromni.
Vesna Horvat iz Stranke umirovljenika upozorava na konkretne slučajeve u kojima su umirovljenici, nakon rada uz mirovinu i naknadnog upisa staža, otkrili da bi im nova mirovina bila niža. Iako zakon propisuje da se uvijek mora primijeniti povoljnija opcija, Horvat smatra da postoje ozbiljni razlozi za zabrinutost.
Zbog toga je podnesena ustavna tužba kojom se osporava odredba prema kojoj umirovljenici mogu raditi puno radno vrijeme, ali uz isplatu polovice mirovine.
Prema njezinim riječima, takvo rješenje dovodi do diskriminacije jer se u nepovoljniji položaj stavlja osoba koja radi i ostvaruje dohodak u odnosu na onu koja ne radi. Također se poziva na praksu Ustavnog suda prema kojoj se, u sukobu interesa države i pojedinca, prednost daje zaštiti stečenih prava, uključujući pravo na mirovinu kao oblik imovine.
Vidiš odbacuje tvrdnje da će itko zbog rada uz mirovinu biti financijski oštećen te apelira na umirovljenike da ne rade neprijavljeno. Ističe da se uvijek primjenjuje povoljnija varijanta za korisnika, ali i podsjeća na ograničenja državnog proračuna. Ukupni izdaci za mirovine prelaze 10 milijardi eura godišnje, zbog čega svako proširenje prava ima izravne fiskalne posljedice.
Prema njegovim riječima, pronađen je kompromis koji proširuje mogućnosti umirovljenika, ali istodobno čuva održivost mirovinskog sustava.
