Što će se za LGBT populaciju promijeniti ako referendum o braku kao isključivoj zajednici muškarca i žene prođe, pitali smo prof. dr. Sanju Barić, predstojnicu Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i vanjsku članicu Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora.
Ako referendum prođe, dakle ako većina glasa “za”, znači li to da će se samo zaštititi riječ – brak?
– Ako referendum prođe, to znači da će se riječ “brak” rezervirati za zajednicu žene i muškarca. Takva rezervacija znači upravo samo to: rezervaciju riječi.
A ostala prava?
– Sva ostala prava koja proizlaze iz braka nisu ovom eventualnom ustavnom definicijom spriječena drugim vrstama zajednica. I izvanbračne, i istospolne zajednice imaju ona prava i obveze koja su regulirana zakonom, ali ni jedna od te dvije zajednice neće moći nositi naziv “brak”. Koja točno prava imaju, određuje zakon, a to mogu biti i sva prava koja imaju i bračni partneri.
Dakle, nema pravnih posljedica za gay zajednicu?
– Pravnih posljedica neće biti. Međutim, riječ je o pratećim posljedicama. Društvo se radikaliziralo, djeluju sile razdvajanja. Umjesto dijaloga, ljudi su strastveno “za” ili “protiv”. Situacija se ne doživljava razumno. To je česta posljedica referenduma: iracionalno ponašanje. Ali ne smijemo kao ljudi zaboraviti da smo ljudi, i ne smijemo dopustiti da se kontinuirano bavimo “unutarnjim ili vanjskim neprijateljima” i stvarima pridavati značenje koje one nemaju.
Pobornici referenduma tvrde da će ovakvom definicijom braka kao zajednice muškarca i žene, ako ona uđe u Ustav, biti onemogućeno da gay partneri posvajaju djecu.
– Meni je iznimno žao što je do ovog referenduma uopće došlo. On je pravno gotovo potpuno besmislen. Prvo, ova Vlada, baš kao ni prošla, nije ni u jednom trenutku namjeravala proširiti brak na istospolne zajednice, niti pružiti pravo posvajanja. Jasno je da društvo za to nije spremno, a hoće li i kada biti, ionako pripada budućnosti, bez obzira na postojanje ili nepostojanje ovakve nove ustavne odredbe.
Drugo, ovom ustavnom odredbom se ne sprječava proširenje prava na posvojenje i na izvanbračne i na istospolne zajednice. No, ponavljam, to nitko nije ni planirao, niti će do toga doći. Loše je što nam je ovaj referendum sam po sebi donio enormno buđenje strasti, paranoične i agresivne histerije. Prikazuje se kao da imamo problem koji objektivno uopće nemamo. Nismo mi ni Danska, ni Francuska. Kreira se sukob, a nema prizemljenih pravnih analiza što jest, a što nije naša situacija. Vodimo nepostojeći rat. Nas netko napada, sada ćemo se obraniti. Ma tko, od čega? Da je zastati, razmisliti…
A 2. prosinca ćemo svi i dalje živjeti skupa. I dalje ćemo biti siti ili gladni, sretni ili nesretni kao i dan prije. Nikakva nova ustavna odredba neće naše brakove učiniti boljim, kvalitetnijim, uspješnijim. Niti će biti posvojenja za istospolne parove, niti bi ga bilo da nije bilo referenduma. Brak će biti zajednica žene i muškarca i bila bi to da referenduma nikada nije ni bilo.
Uspješno smo se zapjenili oko manjine koja nam nije i nikada neće biti nikakva prijetnja, sada se spremamo pljunuti na nju i planiramo se nakon toga osjećati zadovoljno sami sobom. A ništa se neće promijeniti ni u stvarnosti, ni u pravu, samo što smo tjednima, mjesecima demonizirali jednu skupinu ljudi. To je sve vrlo žalosno i zapravo smo svi gubitnici.
Bi li do referenduma došlo da je SDP poslao pitanje na ocjenu ustavnosti?
– To ne možemo znati. Činjenica je da nisu razmotrena neka važna pitanja koja se ne tiču prava na brak, nego prava na političku participaciju. A to jest temeljno ljudsko pravo. Kako bilo, dubokog sam uvjerenja da je SDP ozbiljno pogriješio cijelim svojim odnosom prema ovom referendumu, i to od početka do kraja. Ovakve pravne praznine u pravnoj regulaciji referenduma nisu smjele postojati. Kada već prošla Vlada nije to riješila, ova je morala. Praznine omogućavaju silne manipulacije. Gotovo ništa nije jasno: osim početka i kraja procedure. Nama se kao državi naprosto nije smio dogoditi ni jedan referendum po ovim pravilima.
Što općenito, kao hrvatska građanka, mislite o državi proteklih mjeseci: borba oko ćirilice, Joe Šimunić i pozdrav “za dom spremni”, referendum….
– Svima nam je teško i ne živimo u idealnom svijetu. Frustracija je mnogo. Fitilji su kratki i zapaljivi. Ali ne mogu ne primijetiti kako se “narod događa” uvijek kada je tzv. lijeva koalicija na vlasti. A isti problemi nas tište i kada je tzv. desna koalicija na vlasti. Sadašnjoj vlasti zamjeram manjak političkih vještina komuniciranja s narodom, manjak takta koji prelazi i u bahatost, nekvalitetan politički PR.
Kao građanina me brine ovo što sam prije opisala: radikalizacija. Tu ćemo svi izgubiti. Ćirilica je jedan također nepotrebno stvoren problem, koji je odavno trebalo neutralizirati i riješiti, ali mi svi zajedno, kao narod, moramo pokušati shvatiti da tjeranje inata nije dobro, ni s jedne strane. No, isto tako moramo shvatiti da reda mora biti. I da ne možemo ne poštovati zakone zato što nam se ne sviđaju.
Neki aktivisti tvrde da odluka Ustavnog suda i nije tako loša jer se na nekoliko mjesta navodi da promjena u Ustavu ne znači da će LGBT osobama biti zabranjena prava koja proizlaze iz samog “hetero braka”.
– Moram dati dvije uvodne napomene. Prvo, radi se o priopćenju Ustavnog suda RH, a ne o odluci. I drugo, ne možemo govoriti o dobrom ili lošem, kada Ustavni sud nešto kaže, toga se svi moramo pridržavati, i državna tijela, i građani. Možemo se slagati ili ne, ali to vrijedi dok Ustavni sud ne kaže drugačije ili dok se propisom ustavnog ranga ne uredi drugačije…
Dakle, Ustavni sud je u svojem priopćenju, među ostalim, jasno istaknuo da eventualna ustavna definicija braka ni na koji način ne utječe na pravnu regulaciju izvanbračnih i istospolnih zajednica, odnosno na njihov daljnji pravni razvoj. Prava koja imaju ili nemaju i definicija braka su dvije različite stvari.
Izvor: Slobodna Dalmacija / Razgovarao: Saša Jadrijević Tomas
