U utorak, 16. listopada, za sada nepoznati, pojedinci onemogućili su radnicima tvrtke Balkan kamen koje je unajmila gđa Ruža Mijatović, postavljanje spomenika na katoličkom groblju Sveti Marko u sarajevskom naslju Briješće.
Prema informacijama koje je dao direktor Balkan kamena gosp. Hikmet Letuka skupina pojedinaca nije dozvolila njegovim radnicima postavljanje spomenika pok. Marijanu Mijatoviću.
“Ne znam ni ko je ni što je, ali samo su radnicima rekli da nema ‘ni teoretske šanse’ da mogu postavljati taj spomenik i to montirati. Navodno će to groblje ‘ići’ komplet odatle. Nisam bio tu, a ni moji radnici ne znaju o kojim je ljudima riječ. Uglavnom su im rekli da pokupe alat i idu odatle”, kazao je gosp. Letuka istaknuvši da nije bilo nikakvoga sukoba.
Gđa Ružica Mijatović koja je platila postavljanje spomenika njezinu bratu bila je razočarana čuvši za tu vijest.
“Ja sam htjela samo obilježiti mjesto gdje mi je brat ukopan jer su već s križa slova poispadala. Nije to nikakav naročit spomenik. Inače u životu ‘glasam’ za jednostavnost, a i da vam pravo kažem: nemamo”, kazala je gđa Mijatović koja je danas umirovljenica, a nekoć je radila u RTV-u gdje je provela i cijeli rat.
Ističe kako ima različitih ljudi, ali ne može shvatiti da nekomu smeta groblje. “Ima primitivaca koji misle da mogu raditi što hoće, ali ne mogu. Drago mi je da, unatoč svemu ima i normalnih ljudi. Primjerice, kada sam svojedobno išla čistiti bratov grob zamolila sam čovjeka koji živi u kući odmah ispod groblja da mi posudi motikicu jer nisam ništa bila ponijela sa sobom, a sve je bilo zaraslo. On mi je to rado učinio”, napominje Ružica koja je o svemu obavijestila i Policijsku upravu Novi Grad.
Kontaktirali smo i njih, ali nam nisu mogli dati nikakve podrobnije informacije osim što su nas upućivali na različite “instance” rekavši da “policija radi na tome”.
Župnik župe Sv. Leopolda Mandića u Briješću, vlč. Miro Karatović nam je kazao kako je upoznat s ovim događajem, ali da ne zna tko su ljudi koji su “zabranili” izvođenje radova u groblju koje je u vlasništvu župe.
Navodno su iz MZ Briješće poslali dopis sa zahtjevom za izmiještanje katoličkog groblja.
Želeći provjeriti ovu informaciju kontaktirali smo i njih, ali je službenica koja se javila rekla da ona ne može i ne smije o tomu govoriti nego da zovemo pomoćnika načelnika Želimira Lalića. To smo i učinili, ali bezuspješno: nitko se nije javljao na telefon.
Inače, katoličko groblje u Briješću nastalo je tijekom posljednjega rata. Zemlju za to, ali i za muslimansko groblje u neposrednoj blizini, dala je katolička obitelj Hrgić. Godine 1996. donesena je kantonalna odluka kojom se ratna groblja stavljaju izvan uporabe. Katolici su ispoštovali tu odluku dok nisu završili pitanje imovinsko-pravnoga statusa groblja. Danas je ono 1/1 u vlasništvu župe Briješće i ucrtano je u regulacioni plan te se, prema kantonalnoj odluci, zadržava u sadašnjim gabaritima.
Na kraju se valja zapitati smetaju li nekim ljudima u Sarajevu živi ili mrtvi katolici? Zašto se sada bune ljudi koji su kupovali zemljište pored groblja koje je već tada postojalo? Hoće li pojedinci jednoga dana ući i u katoličku crkvu u Briješću te zabraniti župniku slaviti svetu misu zato što to njima smeta?
Ako nadležne vlasti i opća javnost na sve ovo budu šutjeli ne trebamo se začuditi ako se i to jednoga dana dogodi.
Naposlijetku se pitamo: u kakvom to “multietničkom gradu” živimo kada se dozvole za gradnju džamija dobivaju lakše nego “dvice” u školi, a katolici ne mogu ni mrtvi na miru počivati? Ako smo jednakopravni, zar za sve ne bi trebala vrijediti ista pravila?
Spomenik na koncu postavljen u pratnji policije
U pratnji policije radnici Balkan kamena su ipak u četvrtak, 18. listopada, postavili spomenik pok. Marijanu Mijatoviću.
Prema nagađanjima koja su se mogla čuti toga dana, a bila su pokušaj odgovora na pitanje: “Zašto su se tek sada pojedinci ‘uzbudili’ iako već odavno u katoličkom groblju u Briješću postoje mramorni spomenici?” spomenuto je i ime novog načelnika Općine Novi Grad Semira Efendića (SDA). Budući da on ima kuću upravo u Briješću, navodno se dotične “bundžije” nadaju njegovoj zaštiti i pomoći. Spominjana je i mogućnost da im je on obećao izmještanje katoličkoga groblja s dosadašnje lokacije. Dakako, ovo su neprovjereni navodi s kojima dotični načelnik možda nema nikakve veze.
Josip Vajdner
