Mnoga zastarjela računala, mobiteli i drugi elektronski uređaji sadrže osjetljive povjerljive informacije koje ne bi smjele pasti u pogrešne ruke. Vladine agencije i privatne kompanije spremne su dobro platiti kako bi osiguralo da njihovo “elektronsko smeće” ne otkriva njihove tajne.
Skoro svaki kompjuter ima u sebi tvrdi disk, osnovni element na koji se usnimavaju i čuvaju elektronski podaci. Riječ je zapravo o malom aluminijskom disku presvučenom tankim magnetskim slojem, sličnom magnetskoj vrpci. Elektronski podaci mogu s diska biti izbrisani, ali stručnjaci kažu da ostaci magnetskog sloja ostaju zauvijek i u dobro opremljenim laboratorijima još se uvijek mogu rekonstruirati bar djelomično.
Tvrtka PC Recycler Inc, u mjestu Chantilly u Virginiji, odmah pokraj Washingntona, nudi sigurno i permanentno uništavanje tvrdih diskova tako da se više s njih ne mogu izvući vrijedni podaci. Glavni direktor te tvrtke Jeremy Farber kaže: “Jedan od naših segmenata koji se najbrže razvijaju jest sigurnost elektroničkih informacija, što je samo po sebi posebna klasa. To nije neka ekološka usluga, već jedna usluga koja osigurava sigurnost elektronske informacije.”
Tvrdi se diskovi uništavaju u posebnom stroju koji ih lomi u sićušne komadiće metala. Ti se otpaci isporučuju kompanijama koje iz njih vade vrijedne sastojke poput rijetkih metala. Ali da bi to u potpunosti bilo sigurno, američki zakon ne dopušta nekim vladinim agencijama i privatnim kompanijama da isporučuju materijale za upisivanje elektronskih podataka u inozemstvo na recikliranje.
Jeremy Farber kaže da njegova tvrtka jamči da će takvi materijali biti uništeni u Americi: “Imamo rješenje i za tzv. podatke ‘života i smrti’. Mi ih tako zovemo zato što su strogo povjerljivi, nešto što se možda generira u Agenciji za nacionalnu sigurnost. Ali imamo i rješenja koja idu sve do recimo neke male odvjetničke tvrtke koja ima podatke o nekom procesu za koje želi biti sigurna da su uništeni na pravi način.”
Ali što se događa kad mušterija učini pogrešku i uputi na recikliranje računalo koje u sebi ima podatke koje je trebalo zadržati? Gospodin Farber kaže da se to događa najmanje tri do četiri puta godišnje: “Mnogo toga ovisi o tomu kako brzo ustanove što se dogodilo. Ako za to saznamo unutar dva sata, postoje prilično dobri izgledi da ćemo informacije spasiti. Ako prođe tjedan dana – onda je gotovo.”
Direktor tvrtke PC Recycler Inc Jeremy Farber kaže da su troškovi poslovanja vrlo visoki tako da tvrtke koje recikliraju tvrde diskove, to moraju činiti vrlo brzo. Strojevi za uništavanje elektronskih informacija mogu uništiti oko 450 kilograma tvrdih diskova na sat te da se mnogo od tih starih računala pretvori u vrijedne sastojke. [Glas Amerike]
