Schengenski sporazum je 14. lipnja 1985. potpisalo pet europskih država: Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Nizozemska. Sporazum je potpisan na brodu “Princeza-Mari Astrid”, na mjestu Mozel, pored Schengena, malog mjesta u Luksemburgu.
Prema Schengenskom sporazumu, državljani država u Europskoj uniji mogu se slobodno kretati po drugim članicama (bez putovnice, osobne iskaznice).
Schengenski sporazuma konačno je stupio na snagu 26. ožujka 1995., a razlog kašnjenja bilo je i ponovno ujedinjenje Njemačke. Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Portugal tog su dana ukinule graničnu kontrolu.
Amsterdamskim ugovorom, koji je na snagu stupio 1999. godine, Schengenski sporazum integriran je u zakonodavstvo Unije, što je značajno doprinijelo ostvarenju slobodnog kretanja robe i ljudi, jednom od najvažnijih načela zajedničkog unutarnjeg tržišta.
Do danas su ovaj sporazum prihvatile 22 zemlje članice Europske unije (sve države članice izuzev Bugarske, Cipra, Irske, Rumunjske i Ujedinjenog Kraljevstva), kao i Island, Norveška i Švicarska.
Europski parlament i Vijeće dogovorili su reformu Schengenskog sporazuma prema kojoj će države moći u iznimnim okolnostima ponovno uspostavljati graničnu kontrolu na granici s drugom državom schengenske zone na razdoblje od šest mjeseci, što se maksimalno može produljivati na dvije godine.
Priljev izbjeglica jedna je od iznimnih okolnosti koje će dopustiti državama takvu mjeru, a inicijator novoga režima bila je Njemačka. Nova pravila trebala bi se početi primjenjivati od jeseni 2014., kazala je povjerenica EU za unutarnja pitanja Cecilia Malmström.
