Iako tvrde da su predložili nestranačkog čovjeka, a papir kaže drugačije – jer je Kukić u vijećima SDP-a za razvoj i ustavno-pravna pitanja, slijepo ponavljaju kako imaju kandidata koji zadovoljava nacionalni predznak
Piše: Berislav Jurič | bitno.ba
Zlatko Lagumdžija servirao je Hrvatima novog Željka Komšića. Kao i za člana Predsjedništva, pokušao je nametnuti svojega čovjeka na čelo Vijeća ministara. Potpomognut Tihićevom SDA i bodovima koje je Bakir Izetbegović pisao pored imena, Slavu Kukića je, poštujući ipak nepisano pravilo rotacije, predložio na dužnost kao Hrvata.
I nije problem Kukićevo hrvatstvo. Problem je što neka druga pravila nalažu da taj Hrvat mora doći iz određenog smjera. Iako tvrde da su predložili nestranačkog čovjeka, a papir kaže drugačije – jer je Kukić u vijećima SDP-a za razvoj i ustavno-pravna pitanja, slijepo ponavljaju kako imaju kandidata koji zadovoljava nacionalni predznak.
No, ono što se u nekoj normalnoj zemlji naziva rezultatima izbora se ne zadovoljava. Hrvati, kakvi-takvi, na izborima su najviše puta zaokružili kakav-takav HDZ i HDZ bi s kakvim-takvim ljudima, pa makar i šutljivima, trebao predstavljati Hrvate.
Od početka se zna da se neće prihvatiti nikakav predznak ispred bilo koga, ako taj netko ne dolazi iz stranke kojoj papiri kažu da predstavlja Hrvate. To je ”Komšićev sindrom” kojim bockaju Hrvate, izbor Živka Budimira za predsjednika Federacije, a sada i prijedlog za mandatara Vijeća ministara.
Ne treba biti naivan, pa misliti da Čovićevi u Ljubićevu tvrdoglavost ne nosi dobra doza želje za vlašću. Začinjena je prikazivanjem snage savezništva kroz podjelu vlasti tamo gdje ju nije bilo potrebe dijeliti, ali i odlučnošću koja se nazire u sjenama da ne bi trebalo odustati.
Isto tako, treba biti realan, pa shvatiti da će Dodikovo NE još jače zategnuti uže koje drži BiH nad rubom. Dodik je nametanje Kukića, iskoristio kao oštricu koja je i njegov ponos ubola, pa je preglasavanje srpskog člana Predsjedništva novi problem i nova provokacija Sarajeva.
Znalo se danima prije tajnog glasovanja Predsjedništva, toliko tajnog da se odmah moglo rasporediti bodove, da prijedlog stranaka Platforme vodi u novo ukopavanje na mjestu. No, krojač kratkih hlača za čovjeka u državi nije odustao unatoč silnim pričama kako samo on i njemu slični i od njega postavljeni u nadzorne odbore, žele dobro Bosni a i Hercegovini.
Bosna i Hercegovina možda nije zaronila u novu krizu. To je fraza koja se uvukla u rječnik svih onih koji spominju politiku. Bosna i Hercegovina navikla je na krizu i ovakva ona drugačije ne može funkcionirati.
Nije ova kriza ništa drugo nego samo znak da se u ovoj zemlji ne radi ništa iskreno kad je u pitanju onaj drugi ili treći. Bosna i Hercegovina je zemlja ljudi, koji glumeći tvorce bolje zemlje, guraju druge ili treće od sebe i plijena kojeg vide.
Imenovanje Kukića unatoč tome što su i sve gladniji vrapci na grani znali da neće proći čvrste srpske i mlake hrvatske stavove, znak je da su novi tvorci vlasti već počeli s igrama i varanjem, a da pošteno nisu ni zasjeli u svoje fotelje.
I nadzorni odbori, koje je tsunami države za čovjeka smijenio i potopio, a ustoličio pokazuju što je stvarni cilj skriven iza zapjenjenih obećanja i ljutnje na one prije sebe.
Kako će nam biti otkrio je Zvonko Jurišić, predsjednik HSP-a BiH, koji je ufoteljio ženinog brata.
“Imamo pravo. Pitajte nas o tome za četiri godine”, rekao je Jurišić dokazavši kako se i u iduće četiri godine očekuje udomljavanje besposlene, nesposobne rodbine, koja već lagano sjeda u klimatizirano i meko, a kad prođe zlatno doba vladavine opet ćemo ostati bez odgovora.
