Znanstveno nema nikakve dvojbe da Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci govore istim jezikom kojim i Srbi, a taj jezik je kod njegovog tvorca Vuka Karadžića bio samo i isključivo srpski, rekao je lingvist Miloš Kovačević.
Kovačević je rekao da je srpskohrvatski jezik bio preimenovani srpski, te istakao da su “tobož posebni standardni jezici” koje Hrvati, muslimani i Crnogorci izvode iz srpskohrvatskog, a koji se ne temelje ni na jednom znanstvenom kriteriju, nego političkom, u stvari znanstveno fiktivni jezici.
“Iz tih razloga nevjerojatno zvuči da država Srbija te jezike smatra posebnim manjinskim jezicima, iako se jasno u Strasbourgškoj povelji o manjinskim jezicima kaže da se u manjinske ne mogu niti smiju uvrštavati jezici koji su podudarni sa većinskim jezikom”, istakao je Kovačević za Večernje novosti.
Kovačević je istakao da novoformirane nacije bivše SFRJ idu za hrvatskim primjerom, služeći se logikom – “ako su Srbi priznali Hrvatima pravo na srpski jezik pod hrvatskim imenom, to će priznati i nama”.
Kovačević, koji je doktor lingvističkih nauka i redovni profesor za suvremeni srpski jezik, stilistiku, semantiku i opću lingvistiku, rekao je da se u Hrvatskoj po pitanju ćirilice vrlo često na scenu vrati “povampirena antisrpska prošlost”.
“Prisjetimo se samo zabrane ćirilice u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, pa ćiriličkog knjigocida u sadašnjoj Hrvatskoj pri njenom osamostaljenju. Ćirilica se jednostavno identificira sa Srbima, pa i sa srpskim jezikom, mada se između pisma i jezika ne smije stavljati znak jednakosti”, rekao je Kovačević.
Rekao je također da Hrvati žele prigrliti sve ono što je na srpskom jeziku stvoreno zapadno od Drine. “Hrvatima je stalo da prikažu da je Dubrovnik oduvijek bio hrvatski, a on to nije bio ni teritorijalno, ni jezički, ni kulturno, sve do 1939. i stvaranja Banovine Hrvatske”, rekao je Kovačević.
