Prije nekoliko dana beogradski dnevnik Večernje novosti iz pera novinara Marka Lopušine donosi reportažu iz Dubrovnika naslovljenu “U Dubrovniku zatiru sve što je srpsko” u kojemu se tvrdi kako su Srbi u ovom povijesnom južnohrvatskom gradu proganjani, a njihova kultura i naslijeđe uništava i “zatire”.
Današnje Novosti donose demanti Srbina iz Dubrovnika, Nemanje Bogunovića koji kaže kako nije točno da Srbi u Dubrovniku “žive u strahu od ustaša”, kako tvrdi izvjesni Dragan Drakulić, “vjernik Crkve Svetog blagoveštenja, kojega smo sreli u porti hrama” i da se, kako navodi Lopušina, “pohrvaćuju” Srbe i srpske bogomolje, piše portal Seebiz.eu.
Taj zaključak Lopušina izvodi čitajući prospekt za božićne i nobogodišnje blagdane gdje su “svi nazivi srpskih institucija u Dubrovniku ‘prevedeni’ na hrvatski jezik i nisu obilježeni kao pravoslavni”.
– Ne treba se čuditi krivotvorenju pravoslavnih i srpskih naziva, jer je u tijeku proces pohrvaćenja Srba u Dubrovniku. Taj proces podrazumijeva krivotvorenje srpske historije grada, nepriznavanje ćirilice, ušutkivanje Srpske pravoslavne crkve i prijetnje srpskim žiteljima ovog grada – povjerio se Lopušini “vjernik Crkve Svetog blagoveštenja, kojega sU sreli u porti hrama” Dragan Drakulić dodajući kako u Dubrovniku “ljudi žive u strahu od ustaša i boje se da se izjašnjavaju kao Srbi” zbog čega ih je “službeno svega 1.164, a neslužbeno oko 3.000”.
Drakulić dalje navodi kako Hrvati krivotvore povijest od 19. stoljeća i ne žele priznati kako se, prema austrougarskom popisu stanovništva iz 1890. “nije bilo nijednog građanina koji govori hrvatskim” te krajem 19. stoljeća “srpske narodne pesme” objavljuju kao “hrvatske narodne pjesme” i “time je započeo proces pohrvaćenja katoličkih i pravoslavnih Srba u Dubrovniku, koji traje i danas”.
Sve to opovrgava dubrovački Srbin Nemanja Bogunović tvrdeći da su Novosti objavile “niz netočnih i neprovjerenih informacija”.
– Kao Srbin koji skoro deset godina živi u Dubrovniku, s velikim žaljenjem moram konstatirati da je u spomenutom tekstu iznešen niz netočnih i neprovjerenih informacija. Naveli ste da Srbi u Dubrovniku svakodnevno strahuju za svoje živote i da se plaše da se izjašnjavaju kao Srbi. Na veliku sreću nas Srba u Dubrovniku, ove vaše tvrdnje nemaju apsolutno nikakvo uporište u realnosti. Evo, ja sam Srbin i svuda se tako izjašnjavam kada me netko pita odakle sam, čak i u svakodnevnom govoru koristim svoj, ekavski dijalekt i za sve ove godine nisam primjetio da to nekome smeta – piše u demantiju Bogunović dodajući kako autor piše da se “srpska crkva u Dubrovniku konstantno ušutkava, iako autor ove, nimalo bezazlene, tvrdnje nije potkrijepio nekim ozbiljnim dokazima, na primjer izjavom nekog dužnosnika SPC u Dubrovniku.
Bogunović piše kako je razgovarao s dubrovačkim pravoslavnim svećenikom Stevom Kovačevićem koji je također članak ocijenio netočnim i tendencioznim te kako ne poznaje osobu imenom Dragan Drakulić na kojega se poziva autor članka.
– Još se navodi i da je kao posljedica “prijevoda” na hrvatski jezik, crkva preimenovana u Sv. Blagoviještenja, pa ću morati skrenuti vam pažnju na činjenicu da se crkva još od svoje izgradnje 1887. zove upravo tako: Crkva Sv. Blagoviještenja. Dakle, riječ “blagoviještenje” nije hrvatski prijevod srpske riječi “blagovesti”, već je to riječ koju sami Srbi sa ovih prostora koriste u svom dijalektu – pojašnjava Bogunović domećući kako “položaj Srba u Dubrovniku nije ni izbliza tako loš kao što ste naveli, prosto se pitam šta ovaj vaš članak ima za cilj! Siguran sam da nema za cilj da doprinese poboljšanju međuljudskih odnosa” ne opsoravajući da je bio manjih incidenata, ali sve su to pojedinačni ekscesi “beznačajni, naročito u usporedbi s gomilom svjetlih primjera i pozitivnih iskustava, koji šalju jednu sasvim drugačiju poruku”.
