Gotovina u vrijeme brijunskog sastanka nije bio ni blizu vojnim vrhovima Hrvatske vojske. Markač ima nadređenih i formacijski i resorno. Kako i zašto je iz ponuđene lepeze vojne i policijske nomenklature krimen pao na njih dvojicu? Toga nema u presudi jer toga nema ni u optužnici
Piše: Vlado Rajić | Vjesnik.hr
Kad je Carla del Ponte – 2001. za Gotovinu, 2004. za Čermaka i Markača, te 2008. u objedinjenoj optužnici – spomenula zločinački pothvat, golem dio stručne javnosti se iznenadio. Kako je moguće da se u tako važnom aktu tužiteljstva, pred tako važnim sudom kao što je Haaški sud, pojavi inkriminacija zajedničkog zločinačkog pothvata. Tim više što ga kao kazneno djelo 2001. i 2004. godine ne poznaje međunarodno običajno pravo. A poznato je pravilo da optuženik može odgovarati pred sudom samo za djelo koje kao pozitivna norma stoji u kaznenom zakonu. Nadalje, konstrukcija kolektivne odgovornosti koju implicira zajednički zločinački pothvat u suprotnosti je sa suvremenim kaznenim pravom. Tu još vrijedi načelo individualizacije kaznene odgovornosti.
I, kao treće, kolektivno optuživanje u suprotnosti je s načelima međunarodnoga pravosuđa. Tek u konačnici, kad je uloga u počinjenju djela svakog optuženika poznata, njihovo udruživanje može biti otegotna okolnost i kao takva izravno utjecati na kaznu.
Ima i četvrti element cijele te otužne pravne priče – Carla del Ponte. Tužiteljica koja je tijekom svoje haaške karijere nekoliko puta, što slabije što jače, upozorena da se drži prava umjesto poigravanja, u ovom je slučaju odigrala na politički adut i prošla na sudu. Ne čudi, jer taj je sud tu optužnicu koju citira u presudi i pretvorio u pravomoćni sudski akt. Bilo je, a ima ih i danas, onih koji izjednačavaju kazneno djelo zajedničkog zločinačkog pothvata s kaznenim djelom udruživanja u zločinačku organizaciju. U prvom slučaju riječ je o djelu iz poglavlja ratni zločini i djela protiv čovječnosti, a u drugom o djelu iz područja klasičnog kriminala. Razlika? Velika i bitna. Sudionici tzv. zločinačkog pothvata mogu biti osobe koje su spletom okolnosti bile na mjestu i u vrijeme nekog “kovanja zavjere”. Zločinačku organizaciju čine ljudi koji su htjeli udruživanje radi lakšeg postizanja različitih ciljeva: od ubojstava, stjecanja materijalne koristi, podjele kriminalnog tržišta i slično.
Zločinačkim udruživanjem bavi se Uskok, zločinačkim pothvatom Haag. No, kad sudsko vijeće, a ne čine ga suci početnici, taj voljni element umjesto slučajne prisutnosti, taj željeni zločin, umjesto zapovjedne poslušnosti, pretvori u kaznenu odgovornost onda je stvar ozbiljnija.
Zašto su Gotovina i Markač dio zločinačkog pothvata? Zato što su bili na Brijunima i što su prema transkriptima saslušali koncept državnog poglavara i njegovih najbližih suradnika. Vjerojatno da, jer tada odsutni Čermak, makar akter objedinjene optužnice, odjednom iz nje ispada samo zato što ga na otočju inkriminiranog kolovoškog dana 1995. nije bilo. Znači li boravak Gotovine i Markača umišljaj kaznenog djela zločinačkog pothvata. Ako znači, onda je to sudac Alphonse Orie trebao reći.
Postojanje zločinačkog pothvata, barem što se presude tiče, naslonjeno je samo na taj jedan skup i samo na dio transkripata, gdje se u konstrukciji pothvata vidi sudjelovanje Gotovine i Markača. Gotovina tada nije bio ni blizu vojnim vrhovima Hrvatske vojske. Markač u svom poslu zapovjednika specijalaca iznad sebe ima i formacijski i resorno gledajući državnih nadređenika. Kako i zašto je iz ponuđene lepeze vojne i policijske nomenklature krimen pao na njih dvojicu? Toga nema u presudi jer toga nema ni u optužnici.
I tako se u priči o zločinačkom pothvatu polako dolazi do autorice te sintagme. Najveći problem presude suca Oriea je u tome što njegova presuda potpuno amnestira sve pravne promašaje bivše glavne haaške tužiteljice. I njemu ne treba ni povijesni ni vojni niti kontekst jugoslavenskog prostora nakon raspada SFRJ da bi presudom afirmirao Carlu del Ponte. Bilo je dovoljno da su oboje članovi “udruženog pravničkog promašaja” kojem je, nažalost, međunarodna zajednica dala mandat. Kako se u žalbenom postupku žaliti na taj problem?
