Tko je sutkinja koja je presudila Sanaderu, a oslobodila Mačeka koji je bespogovorno izvršavao Sanaderove naredbe? Još 2007. godine Index je razgovarao s ljudima u čijim je slučajevima sudila te objavio tekst o tome. Pročitajte tko je Ivana Kršul, odnosno, Čalić kako se preziva nakon razvoda.
Ponavljamo tekst Branke Suvajac iz 2007. godine:
Nazovi K radi klevete
O liku i djelu sutkinje Ivane Kršul, poznate po izdavanju “potvrde o nevinosti” Iviću Pašaliću, Slavku Liniću, Miomiru Žužulu i drugim političarima upletenim u korupcijske skandale, razgovarali smo s njenim ranijim žrtvama, pri čemu su nam se neki od protagonista priče sami javili u želji da podijele svoje iskustvo.
Nakon što je sutkinja na posljednjem ročištu spora Miomir Žužul vs Matija Babić u nekoliko navrata prekinula Babićevog odvjetnika Milivoja Žugića u izlaganju završne riječi, te koncem svega istjerala Babića iz sudnice, njegov odvjetnik najavio je vođenje slučaja do Europskog suda za ljudska prava, a sudu za ljudska prava obratila se, ako se malo prisjetimo, i Vesna Balenović, koja je hrvatskoj javnosti postala poznata po svom dugogodišnjem sporu s tvrtkom Ina.
Biseri sutkinje Kršul ukratko
Tako je sutkinja Kršul Vesnu Balenović tijekom slučajnog susreta zamolila neka se ispriča Liniću, jer bi si time “olakšala život”, dodavši kako je “glupa ne učini li to”.
U sporovima Ivić Pašalić i Ivica Nuić vs. Nacional, Ivana Kršul je aferu oko prodaje Večernjeg lista proglasila nepostojećom, prihvativši izjavu sudionika afere Ivića Pašalića te odbila kao dokaz transkripte iz Ureda predsjednika, a koje je kao autentične prihvatio i sud u Haagu.
U procesu koji je protiv novinarke Latinice Ljubice Letinić podigao Žarko Peša, Kršul je presudila protiv novinarke, odnosno opomenula ju je, iako ju je drugi sudac zbog istog slučaja oslobodio.
Sutkinja Ivana Kršul u sporu Ina vs. Vesna Balenović: “Glupa si ako se ne ispričaš Liniću”
Red verbalnih opomena, red prekidanja iznošenja predmeta od strane tuženog, red prijetnji izbacivanjem i intervencijom zaštitara, bila je Kršuličina metoda procesuiranja sudskog predmeta i u slučaju koji bi se, s obzirom na tužitelja i tuženog, mogao nazvati “David Vs. Golijat procesom”. Ovaj put u sudnici se, prema mišljenju sutkinje, “neprimjereno” ponašala Vesna Balenović, bivša zaposlenica Ine kojoj se spomenuta tvrtka, kako se čini, nije trebala zamjeriti. Balenović “bitku malog čovjeka” vodi već godinama, a o njezinom slučaju u predmetu protiv bivšeg predsjednika Nadzornog odbora Ine Slavka Linića nedavno je presudila upravo Ivana Kršul.
Balenović, čiji je sudski spor protiv Slavka Linića (Linić je u privatnoj tužbi naveo da je Vesna Balenović teško povrijedila njegovu čast i ugled iznoseći u javnosti neistinite tvrdnje da nije ništa poduzeo da se zaustave i procesuiraju kriminalne radnje u Ini te da je s njima povezan) “završio” kod Kršul, pri čemu je spor sredinom veljače ove godine završio na način da je nastupila zastara, a rješenjem sutkinje zagrebačkog Općinskog suda, Ivane Kršul (koja je Balenovićku ranije nepravomoćno osudila) određeno je da će troškove postupka platiti, ni manje ni više, nego – hrvatski porezni obveznici.
Kršul ju je, kako kaže Balenović, tijekom sudskog procesa konstantno provocirala, ne dozvoljavajući joj da dođe do riječi.
“Nije mi dozvoljavala da elaboriram okolnosti moje kaznene prijave. Kada bih se i uspjela izboriti za riječ, provocirala me govorivši da sam glasna i da se ne smijem tako ponašati u sudnici. Nakon što sam joj rekla da je ona na platnom spisku gospodina Slavka Linića i da je korumpirana sutkinja, da zahvaljujući njezinom načinu rada nikada nećemo u Europsku Uniju, nego da ćemo ostati u balkanskom blatu, ona se uvrijedila i zaprijetila mi izbacivanjem iz sudnice. Kada sam ju jednom prilikom pitala zašto mi ne dopušta da postavim jedno pitanje, ona mi je odgovorila kako bih ja to dugo obrazlagala i da ona za to nema vremena te da je umorna. Na to sam joj rekla da ona na tom sudu prima plaću i da me njezina žurba uopće ne zanima, kada je u pitanju moja čast, kao i čast moje obitelji, kojoj je nanesena nesaglediva šteta. Njezin odgovor na to bilo je konstantno ponavljanje “Van, van, tisuću kuna! Van!”, a nakon što sam ju upitala zašto moram van, zaprijetila mi je kako će me kazniti sa još tisuću kuna zbog tog pitanja. Još mi je zaprijetila kako će pozvati zaštitara i sva bijesna me istjerala iz sudnice.”, prepričava u razgovoru za Index Balenović.
Prema Balenovićkinim riječima, nakon što je odbila Linićev prijedlog da mu se javno ispriča (Linić joj je, naime, predložio da mu se javno ispriča, nakon čega bi povukao kaznenu prijavu, op.a.), Kršul joj se tijekom vožnje u liftu nakon održanog jednoga od ročišta obratila, kazavši kako ju “moli da se ispriča Liniću” te si time “olakša život”, dodavši kako je, ukoliko to ne učini, “glupa”, te da “radi protiv sebe”.
No, to nije bio jedini “biser” sutkinje Ivane Kršul koja je, usput budi rečeno, ranije (2005.) Balenovićkoj presudila sudsku opomenu u slučaju privatne tužne podnesene protiv nje od strane Linića. Balenović je na tu nepravomoćnu presudu uložila žalbu koja je bila prihvaćena od strane Županijskog suda u Zagrebu (točnije, predsjednice Vijeća sudaca tog suda Lepe Singer, te Sonje Brešković Balent i Tatjane Ivošević Turk kao članova Vijeća), pri čemu je u rješenju zagrebačkog Županijskog suda naznačeno kako se ukida prvostupanjska presuda te kako se predmet vraća sudu na ponovno suđenje.
Iako je zagrebački Županijski sud odlučio da “nema kaznenog djela kada se radi o uvredljivom i klevetničkom sadržaju” u slučaju Linić vs. Balenović, sutkinja Ivana Kršul (kojoj je predmet nakon poništenja prvostupanjske presude ponovno dodjeljen) je, kako Balenović kaže, opet pogodujući Liniću u postupku, pri čemu je nju “maltretirala kroz pet ročišta”, “dovela klevetu do zastare”.
Ono što je također zanimljivo u Kršuličinim odlukama vezanima za slučaj “Ina vs. Vesna Balenović” je i, u krajnju ruku neobična odluka, da se predmet vodi na sudu u Rijeci. Kršulica je, naime, tada donijela odluku u kojoj navodi kako je “za kazneno djelo počinjeno putem tiska nadležan sud na čijem području je spis tiskan”, a u konkretnom slučaju radilo se o dnevnim novinama (Novom listu) koje se tiskaju u Rijeci (U broju Novog lista koji je izašao 13. lipnja 2002. godine, u intervjuu pod nazivom “U kriminalu u INI sudjeluju SDP i HNS” objavljene su Balenovićkine sporne izjave, op.a.).
U njezinoj odluci također je stajalo kako “treba napomenuti i to da privatni tužitelj Slavko Linić te njegov punomoćnik u Rijeci imaju prebivalište”, što, kako se dalje navodi, “iako nije odlučno, svakako ukazuje i da će taj sud ekonomičnije provesti ovaj kazneni postupak”. Zanimljivo je to kako sutkinja pri ovakvoj odluci o “ekonomičnosti” nije razmišljala i u slučaju tužene – a koja je u to vrijeme radila i živjela u Zagrebu s dvoje maloljetne djece.
Balenović je ovu odluku sutkinje Kršul smatrala nepravednom i besmislenom te je uložila žalbu Županijskom sudu u Zagrebu, gdje su “Kršuličine kolegice” (kako ih Balenović naziva) Sonja Primorac Lahovski, Tatjana Ivošević Turk i Sonja Brešković Balent odbile njezinu žalbu kao neosnovanu.
Po pitanju ovog problema Balenović je ipak naišla na razumijevanje u Rijeci, gdje je, kako se navodi u zapisu, sudac pojedinac Općinskog suda u Rijeci Vrhovnom sudu RH dostavio prijedlog da se slučaj ipak prebaci na drugi, “stvarno nadležni sud” i to Općinski sud u Zagrebu. U prijedlogu je pri tom navedeno kako Vesna Balenović ima prebivalište u Zagrebu, kako privatni tužitelj Slavko Linić ima boravište u Zagrebu te da je izvjesno da će se kao svjedoci saslušati novinari iz dopisništva Novog lista u Zagrebu, a koji – zanimljivo – također imaju prebivalište u Zagrebu.
“Na glas razuma po pitanju toga gdje će se predmet voditi naišla sam tek u Rijeci, a prijedlog jednoga od njihovih sudaca Vrhovni sud RH našao je za osnovan. Linić u Rijeci, kako čujem, ima nekakvu sutkinju koja mu uredno rješava sudske sporove, a ona je za to adekvatno i nagrađena od njegove strane stanom. Ne znam kako se ona zove, no mislim da je zato htio da se postupak vodi u Rijeci, a Kršulica je taj njegov zahtjev htjela i ostvariti”. – kaže Balenović.
Nakon nekoliko postupaka i odluka od strane Kršul u predmetu koji se vodio protiv Balenović, a koje bivša zaposlenica Ine smatra neobjašnjivima, slijedi novi šok za Balenović: Presuda o predmetu donesena je u rekordnom roku od, kako kaže, desetak minuta.
Kako, naime, stoji u zapisniku od 14. ožujka 2005. godine, kada je Kršul Balenovićku proglasila krivom da je u Novom listu oklevetala Linića, sutkinja Ivana Kršul zasjedanje je otvorila u 11:15 sati, a odluka je donesena već u 11:48.
“Glavna je rasprava, dakle, počela u 11:15, zatim je nakon saslušanja završnih riječi Kršul poslala prisutne van, da bi nas nakon deset minuta, na opće zaprepaštenje svih, pozvala unutra i izrekla presudu. Dok sam čekala vani prišlo mi je nekoliko eminentnih hrvatskih odvjetnika i pitalo me što radim, na što sam im odgovorila da čekam presudu. Oni su ostali zapanjeni i kazali da je to što mi rade pravi kriminal.” – kaže Balenović.
Nakon što je prešla sve instance, od Općinskog i Županijskog, pa do Vrhovnog i Ustavnog suda, gdje nije naišla na pravdu, Vesna Balenović zaputila se nedavno u Strasbourg, gdje je ostvarila najavljenu tužbu protiv Republike Hrvatske zbog kršenja ljudskih prava.
“Tamo će se, nadam se, čuti moj glas o tome da je moja građanska dužnost bila prijaviti kriminal u Ini, da su moja radnička prava prekršena. Nadam se da će sud u Strasbourgu kazniti Hrvatsku, da ću biti vraćena na svoj posao, da će mi platiti mojih šest godina bez posla, a onda ću ja tužiti Inu zbog nanešene duševne boli.”, najavila je Balenović u razgovoru za Index.
Sutkinja Ivana Kršul u sporovima Ivić Pašalić i Ivica Nuić vs. Nacional
Jedna od većih afera bila je i ona oko prodaje Večernjeg lista, a koju je pokrenuo Nacional kada je u lipnju 2000. napisao da su poduzetnici Pavo Zubak i Ivica Nuić bili vlasnici tvrtki koje su pak postale “vlasničkim paravanom HDZ-a u Večernjem listu”. Svoj sud o spomenutoj aferi opet je dala “sudska ekspertica za klevete” Ivana Kršul, a koja je, prema riječima Nacionalovog novinara Berislava Jelinića, cijelu aferu proglasila nepostojećom, što je – kako nam Jelinić kaže – skandalozno.
“Muka mi je kad se sjetim tog postupka. Mučno mi uopće dođe na sam poticaj da ga uopće komentiram, a nju osobno ne želim komentirati jer nije toga vrijedna, ne želim se spuštati na tu razinu.”, osvrnuo se Jelinić u razgovoru za Index na aferu “Večernji list”, u kojoj je Kršul, kako je Nacional tada pisao, prihvatila izjavu sudionika afere Ivića Pašalića te odbila kao dokaz transkripte iz Ureda predsjednika koje je kao autentične prihvatio i sud u Haagu.
“Skandalozno je to što je ona donijela presudu iz koje proizlazi zaključak da afere Večernji list uopće nije bilo, i da je Ivić Pašalić, inače glavni kreator te afere, jedini u pravu. I Vladimir Šeks i Joso Škare (tadašnji ministar rada i socijalne skrbi, op.a.) kao svjedoci tvrdili su da je Pašalić bio akter te afere u kojoj je HDZ htio kontrolirati Večernji list. Tim iskazima ona nije povjerovala, nije povjerovala ni transkriptima koje priznaje i ICTY, nego je hladno konstatirala da smo mi oklevetali Nuića.”, objašnjava Jelinić.
Pašalić je, podsjećamo, kao svjedok u tom postupku rekao da nisu istiniti transkripti iz Ureda predsjednika koji pokazuju da je on uoči prodaje Večernjeg lista predsjedniku Tuđmanu rekao da je pronašao Zubaka i Nuića za HDZ-ov vlasnički paravan u tim novinama, i ta je izjava sutkinji, kako se čini, bila dovoljna da donese presudu prema kojoj je Nacional oklevetao Ivicu Nuića kada je u lipnju 2000. napisao da ga je zbog sudjelovanja u aferi Večernji list HDZ “bogato nagradio”.
Presuda je, kako je Nacional tada pisao, obrazložena time da “ničim nije dokazao da je Ivica Nuić bio jedan od fiktivnih vlasnika Večernjeg lista, niti da ga je za to bogato nagradio MORH”.
“Ona (Kršul) je, ukratko rečeno, cijepljena od bilo kakvog razumijevanja stvarnih društvenih događaja koji su koncem 90-ih godina bili od velike važnosti. Možda je limitirana pa ih ne može razumjeti, ali kako je položila pravosudni ispit, ipak držim da je inteligentna žena i da bi trebala razumjeti, da to želi. A zašto ne želi razumjeti ono što je čitavoj hrvatskoj javnosti jasno, u to ne želim ulaziti. Mogu samo reći da su presude poput njenih najbolji dokaz da je nešto jako trulo u hrvatskom pravosuđu, a suci koji donose presude poput ove njezine bacaju ljagu na one suce koji pošteno obavljaju svoj posao.”, zaključuje Jelinić.
Međutim, nije spor Nacionala protiv Ivice Nuića bio jedini u kojemu je Kršul lupila posljednji pečat svojom presudom. Bila je tu i tužba koju je Ivić Pašalić podigao protiv Nacionalovog političkog komentatora Srećka Jurdane. Jurdana je, naime, Pašalića u tekstu “Sumrak SDP-a, HSLS-a i HSS-a u Zagrebu”, objavljenom u Nacionalu 2000. godine, nazvao “kriminalcem”. Sporna rečenica glasila je: “Na kraju vodeće informativne emisije televizija je objavila dulji, simpatijama obojen razgovor Tihomira Ladišića s Ivićem Pašalićem pružajući kriminalcu novu mogućnost da se u javnosti prikaže kao anđeo”.
Presuda donesena u ovom predmetu (spor je dobio Pašalić, a nepravomoćnom presudom iz svibnja 2002. godine Jurdani je zbog kaznenog djela klevete dodjeljena novčana kazna od deset dnevnih dohodaka, također je morao platiti i troškove sudskog postupka u paušalnom iznosu od 500 kuna, op.a.), prema mišljenju Jurdane, kako se može zaključiti iz njegovih izjava za Index, bila je ipak transparentna. Suđenje “pod čekićem” sutkinje Kršul nisu obilježile veće afere, a presudu da se radilo o kleveti sutkinja je tada obrazložila time da “nazvati nekoga kriminalcem znači da se ta osoba bavi kriminalom, međutim, Pašalić nikada nije osuđivan niti je protiv njega pokrenut kazneni postupak”.
“Osobno smatram da je on kriminalac, i Nacional je objavio niz dokaza o tome, no Pašalić nikada nije osuđivan i iz tog razloga ga se ne može nazvati kriminalcem, što sam ja u spornom tekstu učinio. Presuda se bazirala na tome da on nikada nije osuđivan, ja sam to usvojio i rekao doviđenja. Moram priznati da se sutkinje i ne sjećam, tko zna, možda je nekada presudila i u moju korist.” – objašnjava u razgovoru za Index Nacionalov komentator Srećko Jurdana, kojemu Pašalićeva tužba protiv navoda u njegovom tekstu nije bila i jedina, budući da se protiv njega tijekom novinarske karijere vodila serija sličnih postupaka.
Sutkinja Ivana Kršul u sporu Žarko Peša vs. novinarka Ljubica Letinić
Da sutkinja Ivana Kršul radi po “špranci” prema kojoj “nastoji ostati neutralna” (pa zato, valjda svi okrivljeni koji se nađu pred njezinom pravosudnom pojavom, a koji su u sudskom postupku s raznim, kako političkim, tako i poduzetničkim “Golijatima”, uglavnom dobivaju sudske opomene), a da se pri tome “ipak ne zamjeri glavešinama”, smatra i Ljubica Letinić, novinarka koja je zaslužna za prilog “Opasne sveze”, koji je svojevremeno podigao veliku prašinu, a koji je govorio o mafiji te je emitiran 18. ožujka 2002. u popularnoj “Latinici” na HTV-u.
“Mi smo tada u Latinici žestoko brijali, ne sjećam se više svega, davno je bilo, ali sjećam se da je tekst otprilike glasio “U hladu trobojnice, s rukom na srcu, moćni je tatin sin, iskoristio priliku i sebi i uvezanoj kompaniji priskrbio 2,5 milijuna maraka”. U prilogu ja objašnjavam kako je pod pokroviteljstvom HIS-a na čijem je čelu bio Miroslav Tuđman, a Žarko Peša njegov zamjenik, kasnije načelnik SIS-a, bescarinski uvezeno 50-ak džipova, navodno za potrebe CIA-inih operacija u Bosni, a zapravo su momci automobile upotrijebili za svoju, komercijalnu korist, iznajmljivali ih, preprodavali, itd.”, prisjetila se svog priloga u razgovoru za Index Letinić.
Na Općinskom sudu u Zagrebu Tuđman i Peša su zbog istog priloga pokrenuli privatnu tužbu protiv Ljubice Letinić, i dok je za isti predmet kod jednog suca bila oslobođena (predmet u kojemu je privatnu tužbu protiv Letinić podigao Miroslav Tuđman vodio je sudac Općinskog suda u Zagrebu Marijan Bertalanić, op.a.), kod sutkinje Kršul Letinić iz sudnice izlazi s – opomenom.
Zanimljivo je i to da Kršul u postupku kojega je Peša vodio protiv Letinić, a o kojemu je presudu donijela upravo ona, nije saslušala svjedoke, nego da je – kako priča Ljubica Letinić u razgovoru za Index, samo pročitala spis (s izjavama svjedoka) iz prethodnog spora s Tuđmanom, a kojega je, ponavljamo, vodio drugi sudac i u kojemu je – opet ponavljamo – Letinić oslobođena krivnje.
“Nije bilo potrebe da se cijeli postupak ponovno ponavlja jer se radilo o istom prilogu i istom predmetu. No, čudno je to kako sam u postupku protiv Tuđmana, a za kojega je bilo puno manje dokaza jer on formalno iza sebe nije ostavio puno dokumentiranih tragova, oslobođena, dok me Kršul u postupku protiv Peše, koji je evidentno operativno nadgledao postupak, falsificirao dokumente koje je Državno odvjetništvo dugo istraživalo, sudski opomenula.”, kaže nam Letinić.
Pouka za kraj
Ukratko, ako ste korumpirani političar kojeg je netko raskrinkao, nazovite Kršul radi klevete. Ako niste, a “bogovi” vam podare njeno ime na vašem slučaju – prihvatite unaprijed sud partije ili inzistirajte na izuzeću.
Izvor: Index.hr
